Oliver..

..hvala za toliko dobrih trenutaka
koje mi tvoja pjesma dala,
i znam da u tome nisam sama,
mnogo je tužnih što te odnijela tama,
i kad sam pjevala u sebi i kad sam puštala glas
osjećala sam emociju, radost,
ponekad i od lošeg raspoloženja spas,
pjevat ćemo zajedno i dalje,
zaborav neće prekrit tvoje note,
ostavio si iza sebe toliko topline, ljepote....

u mraku..

..uvečer u mraku svašta se događa,
komarci traže žrtvu, peće se pogača,
pas negdje laje, mirišu svijeće
šišmiši mladi lete,
čuje se i šum vala ali i pjesma o tri ferala,
dok čaše se pune vinom nepce se sladi sirom,
vjetar je zabavljen kosom,
ispod stola mašem nogom bosom,
lijepa je to idila koja bez puno stila
ulijeva u dušu podosta mira....

crna pjesma..

..može li crna pjesma moja biti
u meni nići
ispunit me cijelu
pa se izdići, na papir sići,
hoće li njena boja
ikad izaći kroz usta moja....

 

šutim..

..šutim
ne želim da pomutim
note cvrčaka, šum valova, krikove galeba
šutim
želim da prigrlim
zvuke ljeta, sve mirise raskošnih
mediteranskih cvijeta
šutim
jer u ljetu sam sebična,
upijam gladna plavetnilo prostranstva,
vrijeme bez kazaljka
šutim
jer svaka riječ izrečena
bila bi za ovu ljepotu nedovoljna....

 

igra..

...odigrajmo igru u dvoje

bez navijača, sudaca

samo ti i ja,

bez sata, zastava,

ne treba nam odora,

robna marka, sponzora

tek srca dva,

odigrajmo igru u dvoje

bez medalja, postolja

samo ti i ja,

bez tepiha, cvijeća,

ma ne treba nam ni svjedoka,

pjenušca i pljeska,

tek naša dva smiješka....

kockanje..

..mašta moje mašte
danas hrabro kocka,
protivnik razum uzvraća i bocka,
ulog nije mali no nema pravo glasa
sad sami njih dvoje nadmeću se,
jednom nema spasa,
tako svako na svoju stranu vuće
ne mareć za stvarnost i zašto srce
toliko jako tuče,
igraju za slavu, za prikaz snage jače,
briga ih zapravo jel se ono smije ili plače,
pa jednom ionako
sve nestat će....

 

iluzija..

..moj korak ne poznaš,

neznaš kako dišem

znaš samo kako pjesme pišem,

lice moje ti je strano,

osmijeh tek iluzija

zato

u glavi koji put, na tren, konfuzija,

staze moje ne gaziš pa ne moraš da paziš

da nešto samo moje slučajno ne pogaziš,

al ipak draga sam tebi

iako ponekad rado bi

da samo mašta

to tek bi..

u trenu..

  

..u trenu

život se rađa

u trenu

nastane tama,

pokaže duga, zagrli tuga

u trenu

otkri se muza

u trenu

potekne suza,

sreća se shvati i uhvati

il ode..

na moru..

..u smiraju ljetnog dana miriše lavanda,
za stolom pije se bevanda,
kao sada tako je i nekada
pjevao cvrčak, jela se marinada,
stapam se sa slikom malog grada
dišući ritmom njegovih zidina,
i dok slušam krik galeba
znam,
vraćat ću se uvijek ovdje ja....

kap previše..

..kad čaša iz čovjeka progovara
samo kaos stvara, ništa nije čisto, jasno,
a toliko je strašno
da zbog izgovorenog postane kasno,
jedna mala kap je dosta
da jezičac na vagi pokaže gaženje ponosa,
i tada ne treba igla kompasa 
ukazat na bespovratan put odlaska,
nema vraćanje sata, ponovnog otvaranja vrata,
izigravanja srca od zlata,
ostalo je sve prekriveno teškom naslagom blata....

 

komadići sreće..

..komadiće sreće držim na dlanu

poneke gledam baš u svakom danu,

neki pak u toj zbirci

izviru samo u izvanrednoj prilici,

ima i onih posebno obojanih,

duši čudesno primamljivih, neobjašnjivo izdvojenih,

volim sve svoje komadiće sreće

i svako veče kad s danom se opraštam

komadiće sreće brižljivo spremam,

ne želim da ih izgubim, istopim, zagušim..

već svakim novim danom

da im se opet veselim....

melodija.. 

..ti si moja melodija
u svakidašnjicu utkana
nikad tempa prebrza,
lako te slijedim ja,
gradacija ti izvrsna,
prati me od jutra do sumraka,
forte jutrom u mislima,
paše dok dan se zahuktava,
piano u večernjim satima
baš tako struji u mojim emocijama,
note koje pišeš mi ti mogu stalno slušati,
melodiji toj se prepuštati....

more..

..dođi,  
zove me more,
snaga valova te čeka,
ljubit te želi pjena meka,
zagrlit modrina, bit će ti milina,
dođi,
zove me more,
ja sam prijatelj dragi,
darivatelj vjerni i blagi,
onaj koji ugodu ti daje,
tek samo ponekad svoju nadmoć pokazuje....

 

pitanje..

..treba li pustit
da se srce rasplamsa
ili ga tjerat
od tih crvenih nijansa,
što je bolje
stati na pola
ili ići dalje i ne bojat se bola....

kada te nema..

..ma nije da
crni oblak nada mnom drijema,
ne, nije da tuga je golema
a suza teći se sprema,
ali kada te nema
u srcu zebnja je nijema,
malo čežnja radi problema,
nemir se uzvrpolji i prelijeva,
kada te nema hladnoća vreba,
duša se skupi i čeka,
čeka tvoj dolazak da nastupi....

 

limunada..

..dok me gledaš nemir vlada,
sunce još jako, nigdje adekvatnog hlada,
ne smeta, postoje samo naše oči i limunada,
poljupce dajem, mrsim ti kosu, gledaš me bosu,
i eto želje sada, pred tobom ja i limunada,
rosi se čelo, ruke skliske, misli bliske,
polako pijem, tebi se smijem,
dok držim čašu osjećam  u tvom glasu koliko te grijem....

ptica..

..pod plavim svodom
usamljena ptica kruži nad vodom,
traži li nešto il samo se divi
slici svojoj što u vodi se krivi,
ta igra u letu i let u igri
stvaraju prizor koji mora da se svidi,
nek kruži tako, sigurno i polako
u tom danu bez vjetra, sunca sjaju
i odgovora koji se ne znaju....

suza..

..mala je suza pala
jedne večeri koja je bila sve prije a ne gala,
tako mala da na vrh olovke bi stala,
nježna ko biser iz školjke sa žala,
tugu srcu ukrala da ne bi ga boljela,
trajno u njem se udomila, povezanost slomila,
tako maknula grč s lica, postala spasiteljica,
spriječila niz nesanica, izgled mrgudica,
no nije tu kraj
dala očima nanovo sjaj
donijevši olakšanje, objektivnost u razmišljanje
fakinu kontra pitanje,
a onda skliznula neprimjetno noseći i raspoloženje sjetno,
učinila dobro djelo jer sve je na svoje sjelo....

maštati..

..kako je lijepo maštati, u mašti voljeti i praštati
slike neke stvarati, manje ili više sebe varati,
nikad neće boljeti, na vrijeme će se uteći
srce uvijek će veselo lupati, neće krhotine svoje skupljati,
dodir neće postojati, da će opeć ne treba se bojati,
čežnja koji put će zavladati ali neće i dušu svladati,
zato je lijepo maštati, granice sam postavljati,
kad se zaželi zabavljati bez isprika koje treba sastavljati,
sebičnost opravdavati, očekivano naglašavati,
ali neće bit pogleda, ni glasa umilnoga,
iskrica što frcaju, želja koje se teško kontroliraju,
mašta tu popušta, ipak zakinuto je svašta....

obična..