srijeda, 31. listopada 2018.

halloween..

...tko li će ovog dana
tjerati strah u kosti drugima
a tko onako općenito,
bjež od mene i bolest i smrt i sotono,
straši, plaši,
nek se i iza puno njih zapraši,
no nešto drugo ipak je važnije
svo zlo bjež što dalje,
da totalno nestane
bilo bi najbolje,
zato,
ako sretnem
vješticu, duha il vampira
imat ću potpuno mira,
nije ništa osobno
tjera se negativno,
pa ni mrski pauci i kosturi
neće učinit da mi se osmijeh zaledi,
bude li dobre klope i vina
bit će to i zabava čist fina....


utorak, 30. listopada 2018.

vještica..

..današnja vještica dobra je curica
zelenih okeca, nestašna duha,
mala gnjavatorica u diplomaciju obučena
brza pričalica, nikad u svađu uvučena,
ta kamuflaže majstorica dobrog odgoja pristalica
velika je mazica ne teškog karaktera,
u čemu je kvakica tajna je velika
jer simpa šašavica bez markiranih puteva
uspijeva vodu na svoj mlin da dotjera,
misliš li da to sam ja? ha, haha, ha.... 


ponedjeljak, 29. listopada 2018.

zubar..

..zašto se bojim zubara,
zašto mi i sama pomisao
otpor, nelagodu, stvara,
u tijelu muka prava
još nisam ni krenula a boli me glava,
slažem slike, film se vrti
zar tad će biti trenutak smrti,
ma sjeti se kako mirne ruke ima,
nastup siguran, uvijek sve štima,
čemu tolika parada, pitam se nijemo,
ako nećeš ići lijep osmijeh će da ti strada,
moj adut važan, ne želim ga se odreći
ipak daje doprinos mojoj sreći,
i zato opet ću kao i do sada
hrabro otići do zubara....


 

nedjelja, 28. listopada 2018.

susret jedan..

..u crno obučna
ušla je u kavanu,
pogleda sigurna
posjetioce provjerila,
njega nije bilo,
brzo stol odabrala,
pozicija,
pogled prema vratima,
i čekala,
njega,
kosu popravljala
noge prekrižila
suknju izravnala
kavu naručila
i čekala,
njega,
kava još nije stigla
kad ona se digla
ruku mu pružila
obraze izljubila,
izmjenjivali su riječi, poglede
a onda bi im se odjednom
ruke spojile,
on crvenokos, ona plava
nestali su ubrzo
u noći grada....



subota, 27. listopada 2018.

bura..

..bura u nutrini vlada,
možda pisanjem vještim izađe sada,
pokrenuta u trenu stati ne zna,
od ničega ne želi niti da preza,
kovitla misli, tuku se riječi
barijeru dosta lako je prijeći,
ego povrijeđen, razum šutke moli
objasni suvislo il me se kloni,
a bura bjesni, nikako da ode,
krenula u nutrini naglo,
još ne želi do slobode....


 

petak, 26. listopada 2018.

večeras....

..ne nudi mi večeras
gutljaje porta,
ne nudi niti zalogaje
kolača od oraha,
nudi mi večeras sebe,
bez vrpci i mirisa, ukrasnog papira,
budi ti, samo ti u ponudi,
želim tebe bez šminke i pardona,
čistog, bez šablona,
budi moj, daj mi sebe,
otvorit ću se kraj takvog tebe,
pusti, ma pusti sve što bilo je,
sada sam tu
i samo voli me....


 

srijeda, 24. listopada 2018.

na podu njegove sobe..

..na podu njegove sobe
mrvica nikad nema,
baš ko da upravo sprema
sve da bude kako treba,
na podu njegove sobe
vrijeme uvijek stane
nestane sve sa strane,
ostaju note naših uzdaha,
nemoj još ići, očiju poruka,
na podu njegove sobe
ostavljam trag stopala
i pregršt osmijeha,
sitne kuglice parfema
i želju koja nikad ne drijema,
na podu njegove sobe
srela sam sreću,
da odem
nikako neću....


 

utorak, 23. listopada 2018.

treba znati..

..u što zamotat dušu
da ne bude ranjiva,
jel to list papira pun pjesama,
možda staklena kutija najfinijih badema
il okruženje šarenih balona,
kako zaštitit njenu sreću
što dati kad čuje neću,
zapravo,
nema recepta, nema pardona,
snalazit se treba znati
sama ona....


 

ponedjeljak, 22. listopada 2018.

bonton..

- dobar dan, reče, gleda me drsko,
jel bi vama bilo mrsko
da svog psa naučite bontonu
pa da ne zeza kujicu moju?
malo sam stala, u sebi se nasmiješila
to je tek fraza da bi se veza uspostavila,
- već je u školi, kažem trepčući
ali ta lekcija još se ne uči
no kada je savlada
bojim se da vaša kujica mlada
u depru će da pada,
a osim toga, ne buni se sad mala
pa nema povlačenja,
uslijedila je rasprava, bila sam ful smirena,
sad za opis nemam baš vremena,
tek informacija: zove se Bruno,
malo je zamuckivao dok je govorio
i..i..vidimo se uskoro..


subota, 20. listopada 2018.

mjera..

..osjećaj za mjeru treba imat stalno
mada možda zvuči banalno,
i kad se ljuti, uvredljivo šuti,
ljubi dragu dušu, trpi novčanu sušu,
i onda kad se vino toči, bdiju besane noći,
mjeru treba znati, inače,
danak će da se plati, zato,
bez dileme, ne vezat ampere uz vrijeme,
kile uz sile,
ne brkat mikro i hekto, deka i mega,
nastat će svega,
spriječit to treba,
jednostavno zadatak je svladat mjere
u cilju da se osjeća bolje....




 

petak, 19. listopada 2018.

nezgoda..

..nezgoda mala živcirat ga stala
u trenutku žurbe kad živci se gube,
tek tren je bio dosta da situacija posta
i smiješna i jasna, 

pažnja je bila preglasna,
letile vruće kapi po nozi i stolu
skoro bila i svađa na pomolu,
ruke radile brzo, riječi frcale glasne
tenzija nikako da splasne,
no smirile se strasti
red na stolu počeo rasti,
neće sad valjda dobra volja pasti,
istina, nije im bilo milo,
iako zapravo, ništa nije strašno bilo,
ubrzo opet smijeh se terasom širio....


četvrtak, 18. listopada 2018.

simbioza..

..znaš da me maziš,
znaš da me paziš,
noge nikad ne nagaziš,
osmijehe mi brojiš
sve prema tome krojiš
da budem nesretna ne dozvoliš,
znam da se toga bojiš,
možda čak sve svece
za uspješnost moliš
ali, simbioza je to skladna
niti jedna strana nije gladna,
vodi se o apetitu računa
ne želimo ni ti ni ja

nikakvih bura....




srijeda, 17. listopada 2018.

realno..

..realno pametna
visoka IQ ljestvica
praktično izbirljiva
propuštenost nije mjerljiva
imaginarno dodirljiva
istina suptilna,
kao i svi ranjiva
prag bola prosječna
cijeli život poslušna
granicama okružena
koječim oboružana
probranim hranjena
uz vrlo malo propusta,
rekli bi nasmijana
brigama zaobilažena
rijetko kad poljuljana
samo mažena
sve u svemu stabilna
a onda srela njega....



utorak, 16. listopada 2018.

povjerenje..

..kada se jednom
povjerenje zaljulja
nema šanse da išta
to gibanje
zaustavi, smulja,
ono nikad više
neće imat
mirnoću ulja
samo će posvuda
nemirno da baulja,
time povjerenje
prestaje biti
stup i snaga
postaje krivulja
van kontrole anđela,
manipulacijom vraga....


ponedjeljak, 15. listopada 2018.

fraze..

..fraze na pamet dolaze
kad drugi gaze
na naš mali ego ne paze,
grubo, sebično, nas zaobilaze
zaboravljaju da maze,
fraze na finjaka govore
bez da mole
ono što mnogi pojedinci zbore
ne želeći imalo da se ikome dodvore,
fraze znaju zaleđe da daju
osobnost gurkaju u drugu stranu,
okreću pogled na drugu granu,
uglavnom, sveopćim stoljetnim riječima
uvijek pametuju, stišaju graju,
jer fraze su i pomoć bitna
bez obzira jel razlika u mišljenju
krupna il sitna
misli znadu da povedu,
na drugi kolosjek odvedu
i opet bude sve u redu....





nedjelja, 14. listopada 2018.

kontrola..

..svakom porom mi kola
kontrola,
riječ oštra tona
što maše ocjenom bez pardona,
odmah uključenjem svih senzora zvona,
nema te boje, skoka il životnog toka
a da se ne aktivira u tren oka,
jednostavno mora, bila večer il zora,
u sve zabadat nos ne mareć jel zbilja il štos,
želim joj malo odmora dati no nikako da shvati
da se može bez nje, gnjavatorice velike,
neću je ni u pola jer zbilja je kontrola
uporna i do bola,
pa ne desi se uvijek ni zloća, ni smola,
ma fućkam više ako je nema
nek stalno drijema
samo nek prestane da mi primjedbe sprema....




 

petak, 12. listopada 2018.

u zoni..

..u zoni tvoga ega
ništa mi ne treba,
nije bitno koliko sam osvojila
već da sam se unutra stvorila,
nije važno ni dal mi bila propusnica
od svih tvojih razina potpisana
il jednostavno, upečatljiva bila mi iskaznica,
posebnim gliterima posipana

pa sve senzore ti hipnotizirala,
uživam u toj zoni
iako nisu svaki dan na stolu bomboni
a tvoj ego prizemljen i isključivo meni posvečen,
svejedno te grlim, tetošim, dobrom vibrom hranim
i zaista ne marim koliko ti se ego širi,
uvijek zna da se smiri,
tek ponekad te kečkam ali i nježnošću nutkam
no nikad ne ušutkam prisnost željenju na čežnju naslonjenu....


srijeda, 10. listopada 2018.

u magli..

..u magli sam te tražila
prema tebi hitala
puno put se pitala
jel je slučajnost moguća,
bez kompasa
ti i ja usred beskraja,
samo intuicija
prema tebi vodila
neizvjesnost nije godila
ponekad me i umorila,
magla se nije dizala
u njoj si nisam priznala
da svi putevi ne vode tebi,
skrenut nije teško,
al odustala ne bi....


 

nedjelja, 7. listopada 2018.

pero i tinta..

..pero bez tinte
mrtva je duša
a ona sama
tek tekućina na polici
raznih olovaka namiguša,
al kad se udruže poteče harmonija,
vitkog pera i boja melodija,
zajedno su nešto što može da trgne
uzdrma il skine breme,
nježna pjesma, ljubavni poziv
ružnih riječi opoziv,
elegantno pero i snažna tinta
zajednica poznata
o kojoj nitko po googlu ne rinta....


subota, 6. listopada 2018.

kuhanje..

..što je kuhanje
zabava, tlaka, zvanje
mirisanje, davljenje, putovanje
il možda
izazov, kreacija, zezancija
druženje, dobro osjećanje
il jednostavno
sjeckanje, pirjanje, pohanje
uz štednjak stajanje
zapravo, to je
obavezno specifično gibanje
kao ruku pranje
a što je navažnije
to je većini žena,
jer to je uloga njena,
dnevno izmišljavanje, kemijanje
a nekima i robovanje....


petak, 5. listopada 2018.

rijeka..

..rijeka snova tebi teće
kao magla lijeno, mazno se vuće,
jutro je tek rano, daleko je veče
i ona je samo mali nabujali potok
na slici ljepote života, zapravo dotok,
al kako dan odmiče
vodostaj raste i huk je sve glasniji
brzaci brojniji, valovi sve strasniji,
navečer ona snagu ogromnu ima
i kao da je snažna plima
povukla sve zalihe i ispod korita njena
raskoš osjećaja iznijela
i tebi vjetrom ponijela....


utorak, 2. listopada 2018.

jedna borbena..

..kada ti netko ili nešto
krv na slamčicu vadi
tijelo bez udarca smlavi
a onda i perfidno riječima odalami,
prekovremeno zagnjavi,
čitaj: tlači i davi,
kulerski, uz smiješak
zagrizi, odradi pa zaboravi,
vrijeme ionako brzo prolazi,
nesmiljeno, pa dobro ali i loše gazi,
ipak dobro pazi
nisi otirač kojeg se za blato traži,
nikad nedaj da te netko ili nešto
tuče i dotuče
već samo osnaži....



ponedjeljak, 1. listopada 2018.

dunja..

..dunja mala na polici miriše
polako, nesvjesno, slike ljeta briše,
miris jeseni lijeno u sobu uvlači
dok žutu boju na sebe navlači,
pustit ću da sazri dobro do kraja
komadić sreće mi daje,
u oku dozu sjaja,
što će onda biti to ću tek da odlučim
uživam dok je tu,
dok osjećam da je u kući....