za tren..

..frezije na stolu,
vaza bijele boje,
kava se hladi,
misli traže tvoje,
dajem novčić za njih,
fraza je stara,
a što ću,
rado bi da znadem
što se krije
iza ta dva oka tamna,
a ti se samo smješiš
možda misliš isto,
tko će da prvi kaže
il je po tom terenu sklisko,
vrijeme čini svoje
tako će i na riječi,
ubrzo će netko
od nas dvoje
baš očekivano izreći....

 

 ti..

..ti kao da jesi
u mom programu zdravlja
dobro mi činiš i to se svaki dan ponavlja,
do sad nisam o tom razmišljala tako
al sve više, ta misao, uvlači mi se polako,
smijehom me hraniš, fini okus ima
količina taman, ni kila mi se ne prima,
toplinom me griješ razumnom mjerom
paziš da me ne bi kojim stupnjem više boljelo,
i da sna imam dosta vodiš brigu
ma neću više da te hvalim,
neću sad pisat o tebi knjigu,
o detaljima isto neću
to vama nije ni tako bitno        
tek da ono što on za mene radi
nije ni malo, ni sitno....

 

prazna..

..nekako sam ovih dana prazna,
pitam se jel to nagrada il možda kazna,
nagrada za puno davanja
kazna zbog mrvice opuštanja,
treba li to biti potvrda zaista trebaš odmora
il nema stajanja, stalno nešto novo ti pred vratima,
a istina je gola,  prazna bit meni je smola,
ravnodušnost me onda trola
pa bojim se postat ću još gora,
hoće li neka tableta dovest do preokreta,
riječi  prijatelja otklonit to što smeta,
il će njegova ruka učinit da prestane ta muka,
ma ne, zapravo sve to nema šanse
sama ću izborit da misli opet budu jasne….

kroasan..

ventil..

..sad ću da te tračam,
pri tom tantijeme
neću da ti plaćam,
koristit ću tvoje riječi
da nekog i nasmijem,
možda mi se posreći,
nemaju sve riječi etiketu šuti,
sve je jasno, ništa mi se ne muti,
i sam voliš da se smiješ
kao i moj zvuk smijeha,
u tome zaista nema grijeha,
zato ne protestiraj, pusti,
bit će mi to i ventil
bez obzira dal ćeš reći oprosti,
netko će samo kimnut glavom
netko pokazat osmijeh mali,
neće reakcije da fali,
ipak ne, stvarno ne,
ne mogu reći na kojoj prepreci
smo jučer pali....

 

čekam..

..gledam te dok pričaš

ležerno, polako

kladim se da ne znaš

koje misli si mi

asocijacijom dotako,

malo se smješkam

brzo odgovaram

al u glavi

jednu drugu sliku stvaram,

tek ovlaš zagrljaj ti dajem,

želja galopira naprijed

pokretima zaostajem,

sav si u prijenosu priče

slabo hvatam konce,

sve u meni viče

hoću li moći dočekat

naznaku kraja, zvonce,

gušim viku stiglu sa svih čula,

čekam još malo

a onda ćeš vidjet

do čega mi sad stalo....

crna knjiga..

..moja crna knjiga ne zadaje ti briga,

nikad ti iz nje ne čitam mada po tim stranicama

tu i tamo skitam,

rekao bi: onda nije frka, za nekom akcijom strka,

moj anđelek ipak je jači 

od vrageca koji te samo malo ponekad tlači,

zato šutim i pišem, ponekad uzdišem

glas je istog tona kao da je sve puno

šarenih balona,

istini za volju možda šutim

jer zapravo znam a ne samo slutim,

i ja sam mala mustra,

najfiniji bombon al zalomi se u tom paketu

i čokolada tamna, pregorka, gusta....

doček..

..volim da me dočeka
neka vijest lijepa,
melodija draga
a nervozi nigdje traga,
nasmijano lice,
gugutanje grlice,
rep pesa što maše
fini liker iz fensi flaše,
raširene ruke
su doček koji naročito paše,
zagrljaj uvijek grije,
isprika koja vodu pije,
ponekad
svega toga nema
samo tišina
iz svakog kuta vreba,
no i tada
srce mi se smije
čekanje neće da potraje
doći će on
koji sreću daje....

interpunkcija..

..svašta ti meni jesi al ono što znao nisi
da si i točka i zarez i uskličnik,
vrlo često upitnik,
prošetam te po cijeloj stazi interpunkcije
s puno inspiracije i svakom malom znaku
priključim tvoju karakteristiku neku,
a onda,
i riječ koja tvoja iznenada i bez redomata broja
sama se uvrsti
oznaku točno definiranu zgrabi
i biljeg si stavi,
ima ih dosta, crtica, zvjezdica, kosa crtica
znak plus, omiljenica,
svi oni pa i sam paragraf,
uh, kad to saznaš možda ti i neće biti prav,
no tako je to kad fakin pravi
pokušava plavušu da u svoj okvir postavi....

oni..

..imala je prijatelja,
prijatelja nedefiniranih želja,
volio da je sluša,
od njenih riječi hranila se duša,
mir je donosila, nikad prkosila,
dosta je i smijeha dala,
uvijek spremna slušla,
pričala je sve i svašta,
proradila čak i mašta,
tjerala ga da i misli,
tko zna dal bilo je i koristi,
zabavljala ga tako satima,
godina im prošla na vratima,
vjerna je bila pratilja
bez telefona, sastanka,
nikad romantika,
a lijen je bio da govori,
da o sebi i crtice prozbori,
birao je riječi,
njihovu određenu količinu
nikako nije mogao prijeći,
ipak i to malo puno joj značilo,
osjećali su toplinu
iako funkcionirali na daljinu....

smola..

..kad imaš smolu
naletit ćeš
i na banana koru
bedastoće u koloru
falš note u zboru
nekontroliranog mulca na motoru,
tada ne pomaže
ni svaštara iz garaže
lova što maže
maska što laže
a bome ni tijelo dobre građe,
jača je to sila
i nema tih kavalira
da donesu mira
dok smola u svoju frulu svira,
a onda iznenada
kad skoro na odlasku nada
svirka smole se stiša
sve opet mirno
ko da je isprala kiša....

 

korica kruha..

..korica kruha

tvrda i suha

na klupi leži

dane već bilježi,

nitko nju ne dira

kao da je list papira

bjelinom zaštićen

a zapravo rukom nemarnom

u ništavilo prebačen,

ni ptice ni ljudi

ni vjetar oštar i hudi

ne nalaze snage

da skrate beskorisne dane,

hoće li i sutra

tu isto biti

ta korica kruha,

taj simbol

sita trbuha....

sami..

..sami u galami,
disharmoniji muških, ženskih glasova
diskretnih nota radija,
sami u struji raznih priča
svih tih nepoznatih bića,
čaša i šalica, toplih, hladnih pića,
sami u svojoj interesnoj zoni
iako toliko zvukova oko nas zvoni,
čuju se tu i tamo telefoni,
sami i u svojoj šutnji
kad pogledi govore
a dodir ruku sputan zatomljuje željene puteve....

 

Bruno..

....veli danas Bruno meni

- dugo se nismo sreli,

često sam šetao tu

al nikako da sretnem onu

koja već prvi dan maštu mi zagolica

i odletje ko ptica,

slušam govor kuhan danima

i ne bi ni zastala da njegova kujica

mom crnom nije za oko zapela,

- a to ste vi, kažem glupo, gledajući tupo,

zašto da skuži da se sjećam razgovora

koji je, zapravo, bio poduži,

pripremljen očigledno 

zapričavao je poprilično,

na kraju pitao spontano,

gledajući me znatiželjno,

- hoćemo li se sresti ponovno....

ona i on..

..zaštićeni kabanicom strahova,
navukli cipele nepovjerenja,
bez mogućnosti uvjerenja
gaze stazama nedefiniranih htjenja,
želje okovane,
čežnje nedozrele,
kucanje srca
do krajnjih granica zaledile,
jel privid to trenutka
i odraz prošlosti ta dva lutka,
il samo slika koju gluma stvara,
a zapravo,
radi se o dva pritajena vulkana....

dar..

..nije samo
u šareni papir
zamotana stvar,
dio osobnosti
predan u spomenar,
boca finog pića
koje nudi fensi bar,
već i trenuci
kada dišemo kao par,
osmijehe dijelimo
dok se veselimo,
ali i uz teškoće mar,
to je i stisak mali
vrijeme koje se troši
da bi vrijedilo
pamtit imali,
dar je za mene
i misao tvoja
koja me grije
toplinom
predivnih boja....

šaptači..

..na ramenu mi stoje njih dvoje,
jedan bijeli
jedan gad
želeći da ostave svoj trag,
ne mogu a da ne čujem,
sve ne vjerujem,
to nadmetanje
tko je bolji pametovanje,
šapuću umiljato
pretvarajući se stalno,
sufliraju neprestano,
nameću riječi, rečenice čak,
da bockam il smiješim se
kad približi mi se svak,
jedan bijeli
jedan gad,
anđeo i vrag....

 

vjetar..

..zakoračim koji metar

sustigne me vjetar,

razmrsi mi kosu

tren kasnije i miris

daljine u nosu,

rado njegov zagrljaj osjetim

korak je lakši

na momente kao da letim,

hladi mi obraz, ugodno štipka

bit ću rumena poput šipka,

družimo se tako

neznam minutama broja

dijelimo nešto zajedničko

a onda opet postanem svoja.... 

prozor..

..sjedili su ko u klupi,
jedno do drugog u nekom bircu,
ne baš fensi, ali bome ne ni u rupi,
drveni parket izgubio već slavne dane,
malo pohaban
al još ne cvili kad se na njega stane,
prizor mutan za negog tko viri,
na mahove se unutra plješće
a osmijeh širi,
rekla je prozor i to može tema biti,
nasmijao se malo, nevjericu uspio skriti,
i baš taj prozor što samo tamu dao,
skrivao je prolaznike
no njihov razdragan odraz
na njem je jasno sjao....

 

kriza..

..koja zbrka u glavi

kad se riječ kriza pojavi

oznaku osobno prijavi

time odmah dobar balans pokvari,

tad sve se na stand by stavi

tijelo se refleksno brani,

disanje skoro pa se zaustavi,

grlo suho, osjećaj da netko, nešto davi,

val vrućine iznenada navali,

u što li to samo glava sve ostalo uvali,

u zapećak razum zaglavi,

fokusira se na, po njoj,

jedan problem i to ne mali

pa sve time gnjavi, 

nastane đumbus pravi,

a onda u jednom trenu 

sve se opet na noge postavi

sav taj kaos zaboravi

konačno sebe osmijehom nagradi.... 

rekla si..

..rekla si zatvori oči,

slike će same jednostavno doći,

zamisli da šetaš trgom, ulicom

može i nekom šumskom stazicom,

tad iz misli samo izvuci

pospremljena sjećanja,

mogu i zvuci,

a i boje su poželjne, daju snagu emocije,

rekla si probaj, zatvori oči

i njegova slika će doći,

povuci sreću i što ti daje,

sve one trenutke od kojih oči sjaje,

zatvori oči, desit će se čudo,

srce lupat ludo, riječi u grlu stati,

na papiru biseri će se zakotrljati....

posvećeno Biserki M.

nema ga više..

..ne, nema ga više,
njegovo tijelo prestalo je da diše,
po toj stranici života dalje se ne piše,
otišao je tiho znajući da nikom taj rastanak ne paše
iako je bilo puno vremena koje bilo je naše,
i još uvijek bi stalo u nepune čaše,
imalo se što za reći i kad putevi bili su različiti
a neki drugi prioriteti na pameti,
mislilo se i na daljinu kad nije se moglo osjetit blizinu,
nisu se vidjele oči plave
i čule riječi gotovo uvijek blage,
ne, nema ga više,
ništa neće moći sjećanja da izbriše,
nitko da kaže tako odrešito al simpatično
njegovu omiljenu riječ
isključeno....

posvećeno dragom tati Zvonimiru D. 
(preminuo 03.11.2011.)

100..

..postova

između mene i vas mostova,

slika

da bi se upotpunila priča,

životnih situacija

osobnih i tuđih emocija, nada, želja,

poticaj

za dalje jer život tako mnogo daje,

upitnik jedan više

tko bi rekao da mala će toliko da piše....

purica..

..mala figurica

purica

radnog stola čuvarica

nadarena glumica

objektiva ljubimica

izvor mnogobrojnih osmijeha

nikad podsmijeha,

ptica je to plemenita

zanimljivog izgleda

na svašta dobro asocira,

zato jednostavno

mora imat mira

dok na mom stolu

uspješno se producira....