longeta..

..nije smak svijeta
ako je na nozi longeta,
netko pažljiv nije bio
jednostavno, na rasklimanu stolicu
se penjat nije smio,

i zašto sada želi da šeta
kad se ima longeta,
kad doktor kaže
ne ići van
vjeruj, ima razloga, ne laže,

i istina je prava
bolje je biti doma
u položaju da se spava,
odmor tu treba
pa čitaj, piši, gledaj.. ak ti se ne drijema,

ma znam, ta situacija smeta
ubija ti proljetnog poleta,
strpljenje sad se traži
a ne hopsanje po kući, vrtu, garaži..
još malo i tome će biti kraj
ajde, ajde, u neradu uživaj....

 

srne..

jaglac..

iz arhive http://zlatnazitnapolja.bloger.index.hr
(index više ne podržava platformu bloger)

200..
 

..nije nešto u beskonačnosti svemira

tek kap u prostoru bez granica,

varijacije svakodnevice života,

nije ni značenje nedohvatnog uspjeha

tek javljanje u mnoštvu raznih vrtloga,

ulovom ponekih trenutaka,

ali veseli jer papir bijeli

tako radosno prima sve plime i oseke

ne mjereći visina dosege....

odjednom..

..gdje, kada, kako..
ruka u ruci poludi,
otključaju se svi tabui,
nije briga tko i zašto sudi,
otvore se vrata želja i obrata,
mirisi do jučer strani
žele se unutra
nikako da budu vani,
a kad čežnja pomahnita
više okolo ne skita
zna kome želi da hita,
zašto, od kuda..
duša prestaje da vrluda,
mir dohvatila u zagrljaju noći
iznenada shvatila
govor tijela, 
moć riječi djela,
odjednom, sve se okrene,
nastupi smiraj,
neko drugo vrijeme....

male priče..

..male priče

u par reda,

raznih naslova

i bez proreda,

stanara istog

često imaju

izabrane detalje

o njem otkrivaju,

ne mogu da odolim

i na taj način ne progovorim,

dušu mu razgalim

ponekad razjarim,

a kako i ne bi

kad se isti reflektiraju

na osjećaje i osmijehe

skoro kroz svaku mi situaciju,

neispisane riječi

još mnogo skrivaju,

neke će ostat

samo na mom jastuku....

pisma ljubavna..

..pisma ljubavna,
tek etiketa
na ladici sjećanja,
u tajnom pretincu ormara
nema stanara,
rezervacija
bilo puno prije,
sad se još uvijek
samo prašina smije,
zauzima mjesto
ne bojeći se
za svoju poziciju često,
a ona postoje
u struji vjetrova lebde,
no nema snage ruku
da ih s tih visina povuku,
lebdjet će tako
djevičanski čista
možda za sva stoljeća....

 

dogovori..

..uljudni razgovori,
daleko od želje
da bi ratovali,
na početku, na finjaka
iscrtava se
općenita slika,
zatim krene
zahvat prva prilika,
nametnut svoje želje
prikazujući kao opće veselje,
iznenadit idejom samom
ne želeći da onaj drugi
drugačije mućne glavom,
teorija čisto dobra
al u praksi ta borba
ponekad u vodu pada,
kad si ti u pitanju,
baš kao i sada....

plati kavu stihom..

..danas je stih 
moneta prava
za ispijanje kava,
nije to izmišljotina neka
i nije da mi u novčaniku šteka,
krivac pravi je dečko dragi
julius meinl, ljubitelj poezije
iz bliske nam austrije,
ovo je krasna prilika
za izvlačenje emocija,
u trenu rođenih inspiracija,
zaronimo u naše duše
hrabro se latimo pera
neka se sada iz svih nas
nekoliko stihova istjera,
zato idem i ja složit stih
da budem jedna od tih....

povedi me..

..povedi me noćas
stazom svoje duše
spremna sam te slijedit
želje me guše,
ne bojim se trnja
ni provalija bez imena
ne plaše me crne ptice
ni iznenadni
odroni kamena,
ništa neću uzet,
skupljat nepotrebno,
pozovi me,
odmah ću krenut
sve je u meni
spakirano....

 

san ili java..

..vijugava cesta
nekog proplanka,
traženje mira
u krošnjama punih pupova,
ruke promrzle
od duga samovanja
grče se u šake
igličastih čežnja,
u pogledu oka nema njega,
pobrisao tragove,
strah od tuđih htjenja,
izblijedjela slika
neće da stvarnost mijenja,
dotakao je želju
ne sluteć
što dalje se sprema,
sada negdje u osami drijema
još je dalje od istine
koja je nijema....

kiša..

..volim kišu
u ona jutra
kad dugo spavam
i ne marim za sutra,
tiho pada
dok vjetar fijuče
čujem ga
u nekom drugom kutu kuće,
igraju se kapi
nošene strujom zraka
tko zna od kud su stigle
snagom oblaka,
dobro se osjećam
u toplom zaštićena
misleći na svježinu njenu
i neke slike u sjećanjima....

 

odnos jedan..

..kako da definiram
odnos jedan,
ona za njim žudi
a on je nije žedan,
topline tu sigurno ima
ponekad ih stisne jaka zima
pa jedan drugom u zagrljaj hrle
pružajući ruke
koje tada strasno grle,
međutim u igri riječi
ona je ta koja sve će izreći,
on uglavnom prati
al težak je kad treba
pronaći riječi,
ona nikako da to shvati,
čudni su njih dvoje,
dva otoka bliska
mostova među njima nema
boje se, sve mislim,
da bi ta povezanost bila im skliska,
tek priča je to jedna
neću više da analiziram
jednostavno, nešto ih jako veže,
prestajem da filozofiram....

fikcija trena..

..oči sam zatvorila

na tebe pomislila

kraj sebe osjetila,

bez daha

šapata

ruku dodira,

samo snaga uma

zagrljaj želja

kantica skupljenog veselja,

bez osmijeha

čežnje puna pogleda

iznenadna treperenja,

tek večernja melodija

u zalazu sunca

i sjeni rascvjetanih magnolija....

žlica..

..ako me tko pita
kolika je tvoja žlica
samo ću da se nasmiješim,
mislim da time ništa ne griješim,
zašto da otkrivam veličinu svojih žlica,
to je moj apetit
želim da ostane slobodna ptica,
istina je
da to nije neka definirana veličina
pa iz raznih razloga varira,
iskušenja provocira
lako se i motivira
ponekad zaista nervira
al ne dam da se kritikom dira,
dragi su mi moji apetiti
pa i to,
da za nešto su i nezasitni....

 

bila sam..

..iako te možda ne interesira

već mrvicu intrigira

zapravo više provocira,

pročitat ćeš ipak to do kraja

da saznaš što ova Zlatna baja,

i reću ću sada

bila sam....

....mlada,

ma što to tebi znači

kad ne jedu se zajedno kolači

ne pije se zajedno kava

niti u istom krevetu spava,

a meni i dalje kosa plava

okolo se jurca a malo spava,

voli kratka suknja

i njegova oaza s puno brava,

ma glavno da je bistra i dalje glava

i sve mislim da sam baš sada ona prava....

veselje..

..što je veselje u toku dana

pada mi na pamet..

dobra hrana,

a opet i promet bez gužve,

kolege koji upijaju moje savjete

ko dobre stare spužve,

to je i zvuk sitnog novca,

kovanice što sjaje,

aparat koji finu kavu daje,

bol koje nema,

noge što do vlaka nose,

dobre cipele koje se pri tome troše,

ma to je najviše smiraj dana

kad nakon rada,

društva, buke, kavana,

na moj osmijeh osmijeh daješ,

jastuke slažeš i meni se predaješ....

 

život je..

..život je juhica
za sladokusce,
bogata okusa
melem ne samo za nepce,
velikom žlicom oni grabe
bez da se dave,
nije im problem ni u soli,
zbog tog glava ne boli,
sadržaj ionako se mijenja
zbog tog se ne duri
i viče doviđenja,
ali noćna mora je za tvrdice
tlaka za neodlučne,
uvijek im nešto fali
tako da ne prolazi dan
bez da se ne žali,
a neće uzet kuhaču u svoje ruke
već šibaju poglede mrke,
neće ni prošetat noge do placa
odvojit se od raznih oblika madraca,
a ako se i nekom  dobro plati,
mora se uvijek znati,
što se u njoj kuha
i bit će zaista
po volji taj život,
ta fina juha….

 

frizura..

..dobro ti stoji frizura kratka,
ajde da te ošišam
danas mi kaže frizerka Darka,
dosta tih traka, špangi, guma
sve je to bez veze
za tebe je frizura druga,
zvecka škarama tik mi do uha,
namjerno to radi zna da nisam gluha,
no pojma nema da je to i želja moja
bar promjena oblika ako ne već i boja,
al duga kosa njemu je draga
opirem se još sitno, podršci ni traga,
vragec mi šapne jel on pita tebe
kad želi kraću il misli samo na sebe,
tad odluka je pala, sekunda je bila dosta,
prameni su nestajali a frizura kratka posta....

 

maska..

..pripremam masku
karneval se bliži
malo je bilo i straha
da ideje ne zapnu u krizi,
al sve je u redu
sastojci su dobri, znani
pomno izabrani,
za ovu godinu eksperimenti
ostali po strani,
malo zloće mora biti
uz osmijeh koji neću kriti,
provokativnosti neće da manjka
no pazit ću da ostanem
dovoljno slatka,
i hirovitost će da se razmaše
neće bit mira
pa kome paše il ne paše,
sve u svemu ispada
da mali vrag ću biti
no tko će moći zamjerit poslije
kad dobro ću se  zamaskirati....

samo vrijeme odgovor zna..

..koga je sve briga
dal sam otvorena knjiga,
korice bez stranica
između kojih pusta poljana,
možda samo papir bijeli
neispisanih redova
uzrokovano maglama,
il čista je to zabuna,
možda fini paus pun pjesama
neodsviranih nota
začinjen slikama čarobnih sutona,
ma kome je stalo da zaviri,
potroši vrijeme pa saznanje proširi,
makne dileme i ostavi sjeme
za neke nove tonove
po našim putevima prošarane,
samo vrijeme odgovor zna,
nakon odmaka
neće više biti zabluda, nadanja....

krafne..

..iako nemam baš za sve sluha
u meni ipak ima takmičarskog duha,
ma što ima veze ako je nešto prvi puta
teorija je znana, gledat ću iz tog kuta,
sve je na stolu, sastojci prve klase
savjetnici sa strane nikako da se ugase,
a onda krene borba za fini okus
super lijepi izgled
nikako da bi bio tek pokus,
minute idu, sati se već broje,
hoće li biti ok tijesto moje,
a onda i finiš
točka na i se stavlja
krafne iz ulja izranjaju
hoće li biti slavlja,
ako i ne budu za vrh trona
bit će jestive tu nema pardona....