300..

..u nizu mnogih

tek broj 
koji kroz

riječi dodatka čini kroj

što važnost mu dade

veću il manju

u našem iskustvom

stečenom saznanju,

sama procjena

nek bude bez utjecaja

jer to je

tek tristoti post

kojem si samo gost....

villa brezovica..

..razna lica, godine slične,
zdravstvene slike
za tu dob karakteristične,
u toj modernoj zgradi mirno žive
dok na njih paze
uglavnom mlade ruke
da se izbjegnu situacije krive,
kuhar nasmijana lica,
radnici medicinske struke,
recepcionerke uslužne
a i u kafiću ugodno, bez strke,
iza zidova bijelih
mnogo je životnih priča
sad se sve svodi na to
da ugodno žive ta postarija bića,
dani im brzo teku, satnica je puna
duh i tijelo ne smije se zanemarivat
pa nije monotona,
posebno šetnica se voli,
vidi se po broju šetaća,
a i u sjenici rado se boravi
osluškujući glasanje fazana,
oaza je mira i sigurnosti,
i za većinu stanovnika
to zadnja je stanica prije vječnosti....

sudoku..

..igraj sudoku

stavljaj vijuge na muku,

nije to loša tlaka

jer tako na brzaka

bistriš pamet

što nikada nije na odmet,

a i svi te puste na miru

znaju da škodi tvom hiru,

zato, svako malo

olovku i sudoku hvataj

koncentriranošću barataj,

u brojanju do devet uživaj

nikako iza riječi preteško

se ne skrivaj....

ponekad i tako..

..kofer sam spremila
sandale natakla
iz grada se makla,
šešir naherila
suze zatomila
njega ostavila,
ne da bi zaboravila
drugoj prepustila
već takvoj organizaciji popustila,
nisam bila sama,
ne treba biti tu srama,
pjesma me poklonjena pratila
misli na njega
često svratila,
sve sam zaledila
u pregrade posložila
ne želeći da se išta
na negativnu stranu razvija,
a on toliko jako mi u mislima....

zvijezda..

..noćas
jedna zvijezda je pala,
sakrila se
u najtamniji kut
tvog ormara,
tako je jako sjala
da zadivila je svakog stanara,
ali mala nije znala
da će je zagušit
tama ormara,
omamit miris tih stanara,
zarobit mreža
dobronamjernih spletkara,
previše nisko je pala,
no nije skroz bez sjaja ostala
obična tako postala
za tebe ničim prepoznatljiva,
nije zbog toga svijet propao
ni čudo se dogodilo
tek ormar se malo pomaknuo
kao da ga vrtlog dotaknuo....

izolacija..

..osobna neka frustracija
uronjena 
u neku od emocionalnih grupacija,
nije ni malo laka,
ne da se riješiti na brzaka
ne u dva tri koraka,
nema tu neka kvaka
jer baš svaka
mučninu izaziva
ne može da se iza
humora, omalovažavanja,
bezbrižnosti, želje..skriva,
dužina je i te kako bitna
i broj sati, dana, nikad nije
tek brojčica sitna,
nije bome zafrkancija,
opasnih čak može biti posljedica,
zato pazit treba
ne namjerno koristit jer ne treba,
a ranit dušu nije teško
uvijek se podloga za ljutnju, tugu
da izmanipulirat vješto,
od te situacije
stradaju dobre vibracije,
zaljulja se povjerenje,
u konačnici sam inicijator
jel to za kaznu..
gubi smirenje....

doprinos sunca..

...zeza me jedan bloger dragi,
daj se malo i sunčanjem ti zabavi,
opiši kako dobru boju dobiš
nemoj da te moram molit,
boja ti je negdje krasna,
nije te bilo u ljetu do kasna,
faza si sigurno dosta prošla
pa boja ti ostala, dio ti ponosa,
a zapravo nema on pojma,
da meni nije do oku ugodnog dojma,
meni je samo do D vitamina
i bez te boje ja sam cura fina,
a plivat znadem satima,
na suncu ležat, nikada,
sad još fali samo mala tajna,
da li se koristi
i neka krema bajna,
e tu ću da stanem
ne želim da laž izlanem,
ali neću nikog da reklamiram
a pri tome
da me se ne isfinancira....

posvećeno: Popetov bloger

životni moto..

..život nije igra loto
čekaš da dobiš
pošto poto,
život je
akcija, borba, veselje
radi pošteno, marljivo
jednog dana ostvare se i želje,
na  tanjuru se samo hrana nosi
sve ostalo
sa dobrim ukusom se kosi,
budi ono što jesi,
svijet voli originale,
kopije su često falšne
samo negativno bi dale,
ma budi ono što je najteže
budi čovjek,
tu poštenje je,
sve ima svoj razlog
nije ga nužno znati,
al u konačnici,
darovani život
treba sa svrhom proživjeti....

dim..

..ma što ću s njim
tako finim, pažljivim,
nasmijanim, snalažljivim,
sad eto i nahvaljenim,
kad jednu zapali
u oblak dima me stavi
uskoro omami
na kraju polako i davi,
no dok ih frće
onako tanke male
izgledaju čisto, nevino
i tako sve dok se ne zapale,
miris im dobar,
zamjerke nemam,
ništa ne smrdi
ni kad ih u tabakeru spremam,
što da mu kažem
sve zna i sam
zato i izabrao
duhan posebni, skup i stran,
a čemu da ludim
još dobrostivo i sudim
kad rijetko al ipak,
i ja sama
otpuhujem dim na kraju dana....

i to je on..

..kako ne volim
kad ne shvaća
ne priznaje stop stani
neće da te riječi prihvaća,
kao da objašnjavam
recept od kolača
kako mašina štepa
il zašto šminka na licu
a nema plača,
ne davim čemu depilacije muke
što migrena znači
kad muške
to nikad ne tlači,
dok šale zbijat znade
za svaku situaciju koja se na putu nađe,
humor iz rukava vadi
nerjetko kad i ne treba
i njime život sladi,
taj model  mu u krvi
što da mijenja
kad jednostavno,
misli on,
u svem je po znanju prvi....