čajnik..

..dosta više crnog napitka
i ograničenja ispijanja šalica užitka,
predah uzima se mali
čaj je ono što mi fali,
lako je reći stop, start
pa odmah kreni,
al nije samo tako
potpuno zaokupiranoj ženi
uvesti promjenu drastičnu
dovest se do toga
da ovisi o jednom čajniku,
a baš taj detalj sitni
odjednom postaje presudan i bitni,
pa nije srkanje vrućeg čaja
gašenje žeđi brzog kraja,
to je okus, miris,
doživljaj ugode
al i oku lijepe slike,
čajnik je sigurno centralni lik
i treba biti lijep i šik,
takvog ću sigurno naći
da se šepuri
na mojoj najljepšoj taci....

smak svijeta..

..što je to smak svijeta,

zemlja zrak raketa

crna rupa, zvijezda

moguć sudar planeta,

il njegove usne

slika bez osmijeha što šeta,

pogled u daljinu,

svaki ton u prekidu jer smeta,

nije kiša, 

ni raznolikost

problema paleta,

kao pokvarena roleta

il ne baš dobar tanjur špageta,

možda nježnost što mirno spava

na rubu kreveta,

riječi bez riječi nevidljive 

na zidu šarenih tapeta,

ma ne,

zapravo ne želim znati,

u toj dinamičnosti

kad cvijet svaki dan ne cvjeta

i neka samo

ostane i dalje bez identiteta....

slika..

..poželim da sliku naslikam
da ti je bez riječi predam,
malu sliku u dvije boje
samo tvoje i moje,
poželim da nam se pogledi sretnu
u trenutku nigdje i samo
i da tada si damo
nedosanjane snove
tvoje i moje
u samo dvije boje....

tko....

..tko sam ja
tko si ti
tko smo svi mi,
tek trenutak svemira
maleni putnici puni nemira
u svom kostimu od mesa i krvi
koji se tako lako u prah mrvi,
nije nam suđeno da vječno ga nosimo
i vremenu prkosimo,
na kraju ostaje samo gola duša
u kom smjeru kreće, koga sluša
hoću li ja
hoćeš li ti
hoćemo li svi mi
zadovoljni biti tada
kad otopi se boja
kad padne fasada....

ponekad..

..ponekad si tako blizu
da sva treperim,
osjećam da znaš
točno što želim,
ponekad si tako daleko
da sam u brizi
i dok sigurnost klizi
bojim se da te tanke niti
nestanu ko vodu piti....

danas..

..danas se nismo sreli,
on tako je htio,
objašnjenje zašto
nije ostavio,
ponos mi pitanje zabranio,
neću da lutam zamišljeno,
sanjarim čeznutljivo,
spremit ću taj ne
tolerantno,
zašto da misli
da mi je važno,
ako osjeća nešto snažno
neće zadržat
to u sebi trajno,
no ukoliko sam lutka
da prođe mu vrijeme
lutak će postat
bez puno dileme,
ma i lutke se vole
o tom nema zbora
ali u nečem drugom je fora,
život je njihov odraz milosti
onog koji vuće konope
u bježanju od stvarnosti....

kad M gleda TV....

..kad M gleda TV
tad Ž više ne ljuti se,
drugu telku tad upali
zna i ona da se zabavi,
a ako ništa specijalno nema
neće da drijema
ima čega da se prihvati
za čas će proteći
sati i sati,
al situacija je drugačija
kad čežnja zakuca na vratima
tad Ž malo mrko i pogleda
no izbacit se baš
iz dobrog rspoloženja ne da,
tako i onako vrijeme je relativno
a njegov osmijeh
nešto vrlo bitno,
ni jučer nije bilo daška protesta,
kraj njega je uhvatila mjesta,
i ruka u ruci jako paše
bilo je to vrijeme
ipak samo naše....

petak..

.. opet je petak
iznova mu se veselim
iako nije svetak,
no on je znak
da počinje vikenda start,
igra miša i mačke
da sve ono
što tokom tjedna otišlo naopačke
u red se stavi, koješta popravi,
ako nitko nikoga “ne zadavi”
bit će i mali izlet pravi
druženja bez štoperice
vremenske kočnice,
uvijek je i neka klopa fina
pokoja butelja vina
a i neće biti  mira
u ranojutarnjim satima
dok nešto od bluesa svira,
sve u svemu
petak je baš dan pravi
koji automatski puno toga
stavlja u status zaboravi....

nova faza..

..dosta zezancije

ljetne zafrkancije

morske uživancije,

stvarnost zove

čekaju pobjede nove,

izazovi iza svakog ugla,

u pravo vrijeme sam se trgla,

sve što je lijepo kratko traje

kažu oni koji neznaju dalje,

al kad se sve posloži

može ljepota i sreća se osjetit

bilo gdje na svijetu

u duši i na koži,

ni godišnja doba

neka ne mute dobro stanje

kaput i cipele

ne mogu bit kočnica za dalje,

krećem sada u novi period života

svašta pozitivno po glavi mi se mota,

ubacit ću u brzinu petu

uh, tako volim kad mi kosa leprša na vjetru....

ima me..

..još uvijek ima me,
ne, nisam otišla,
ne brini se,
tek korak, dva
i prostrujit će
miris mog parfema
što draži te
putenost izvlači
prekriva loše sve,
ima me,
samo zažmiri,
opusti se
doći ću da opijem te
dam ti svoje dlanove
uvedem u igre maštovite
nikom poklonjene,
još sekund, dva
i grlit ću te
dijelit s tobom jastuke....

boje..

..sve je u bojama,
mreža osjećaja,
gradacija raspoloženja,
oči, noći, ruku moći,
boje se prelijevaju
osmijehe mijenjaju
ulaze u pore,
mirišu kao more, proljetno sijeno
il polje ljiljana bijelo,
ipak samo je jedna boja
neprozirna i baš moja,
zaštitnica od svih lica
moja draga prijateljica,
uklanja štetu
posljedica primjene
riječi neću,
pukotine sve zatvara
rješava me pijavica kvara
pa sam opet ona stara,
hvala ti na tome, hvala....

Posvećeno: Nadi I.

čemu riječi..

..što li su riječi,

tek slova u grupi,

ne mogu potpuno

dočarat euforiju

a ni osjećaj tupi,

malo ih imam,

fale mi nijanse,

snaga misli prejaka

lista grupa prekratka,

o čežnji bi zborila,

vladavina njena nastupila

na momente

jedva bi disala

dok bi te grlila,

čemu zapravo retorika

kad snaga je u rukama,

nježnost skrivena u očima,

a ljubav gospodari osmijesima....

večera..

..pod hitno
sredila sam
manikuru, pedikuru, frizuru,
iako sam znala da neću
biti baš ko na tanjuru,
samo ne sreće se svaki dan ekipa
i zato treba izgledat tako
da svatko može isključivo
dobre komentare da sipa,
a i boja tu je bila važna
crna, roza, plava..
da bi bila skladna
i za dojam snažna,
unutarnja ljepota nije bila bitna
ta znamo se, poznato je
nisam bezlična i sitna,
večer je bila bučna i živa
misao vodilja prava mi a ne kriva,
ma fućkaš modu, datum, sat
misli na vrijeme, udobnost,
i svakako svoj štih treba dat....

gljiva..

alegorija..

..pila sam vino
iz kristalne čaše,
oporo, tamno,
svjesna da paše,
a onda uzela plastiku bijelu
iako sam znala
ne, nije se to smjelo,
sadržaj isti
bogatstvo pravo,
al okus se promjenio
i nije mi bilo pravo,
sada se pitam
gdje mi pamet bila
razlika se nije krila
i sigurno sam vidjela,
cijeli je spektar stalno
opipljiv i znan
a ja
kao da sam imala
ispred očiju paravan....

u toplicama..

..ako nisi na moru
a ne drže ti se
noge u lavoru
put toplica ti tad kreni,
kod kuće ne veni,
tamo te svašta čeka,
i ležaljka i trava meka,
lijepe tamne guze,
djeca koja puze,
muzika stalno stimulira
snu na oko neda mira,
a tek mirisa koliko ima
harmoniji u nosu
tu se klima,
a onda pogledaš 
i u plavo nebo,
brdašca što se zelene,
ljekovita voda
također odradi svoje,
plima dobrih osjećaja krene....

plava..

..odluka je pala
moja boja danas je plava,
plava odjeća
od grudnjaka do čarapa
preko pulovera do cipela,
čak i misli na plavo vuku
ne stvarajući buku,
samo želim da privuku
tvoje omiljene tonove
uvijek u plavo obojane,
briga me za stereotipe
plava je za muške tipove,
furat ću svoj plan
i on je danas u plavo prebojan
prema tebi orijentiran....

priča bez priče..

..nikad neću nikom

ispričat priču o tebi,

ona je duboko zakopana u meni

ne viđa svijetlo, ima dana,

zapravo, nebitno

uvijek je bila iza paravana,

tek ponekad

malo zraka udahne

da potpuno ne usahne,

bez ukrasa, epiteta

ona je tek jedna priča

već viđena, gotovo,

u svakom kutku svijeta,

lijepa je bila dok je trajala

dok je srećom sjajila....

obmana..

na ogradi do moje

pisalo ime tvoje,

nisam to uradila,

nisam bila toliko hrabra

pa ni onda kada sam čula

lijepo ti stoji ta boja cipela,

samo sam se nasmiješila

duša mi pjevala

još nešto iščekivala

no nije dočekala,

tek rijetko

tokom godina se sjetila,

bila je to samo obmana

koliko je trajao

par mojih crvenih cipela....

golub..

..sjećaš li se goluba
brza i znatiželjna,
tako odana, nepogrešiva,
i u one dane
kad bi ga čuvala
osjećala se energija
tebi usmjerena,
pamtiš li vrijeme
kad bi pitala
gdje je ona ptica,
zar su u igri 
pritajena skitanja,
a vrata mu uvijek
bila otvorena,
znala se destinacija,
gubio se, istina rijetko,
samo red letenja,
sada uživa,
misija je završena,
ograda srušena,
ruka ruci pružena....

lampa..

u uglu cafea
lampa stoji
susrete nam broji,
dani su prošli
godine čak,
ne registrira nas tu svak,
nijema stajalica
naših priča čuvalica
nezainteresirano gleda,
nije nam dosadila
njena svjetlost pritajena
diskretna pogleda,
i dalje se nalazimo
za goste ne marimo
tiho šapućemo
nekad gugućemo....