29.02.
 

..danas je taj dan,

poseban, četiri godine čekan

da bi onda opet nestao

i za četiri godine se pojavio,

naglašava se datum ovog dana

sa svih strana

jer svi njegovu specifičnost znaju

neki se i posebno

uz taj datum vezuju,

a zapravo, susreta bit će malo

ako je 20tak bit će veselo,

samo nek je ta brojka čim veća

veća će bit i naša sreća....

život..

panika..

..stigla bolest, stigla i panika

pitanje je sada

kad će krenut njihova stagnacija,

i jedan bolesni već je bauk

kad se taj broj podvostruči

kreće u mnogim glavama kaos,

prodire u sve segmente

svakodnevnog života

treba ohladit

nije ušetala katastrofa,

nije to ni smak svijeta

ponašaj se odgovorno

poslušaj stručnih savjeta,

biti racionalan nije uvijek lako

zdravlje imat i sačuvat želi svatko,

zajedno smo jači stara je izreka

uskoro će ostat samo sjećanje

na put mnogih, raznoraznih

strahova, ograničenja, izazova....

maškare..

..jednom godišnje

baš na utorak

pokriva se lice

ne mareć za pohvale, pogrde, posljedice,

mada svakog dana

razna pretvaranja nisu strana

a riječi, više manje, daju i izvitopereno stanje,

ali ajmo danas obrnut stvar

pa poklonit svima na dar

svoje lice pravo, 

neobojano u roza, žuto, plavo,

ajmo jednom na godinu ogolit dušu svoju

otkrit svoju pravu boju,

hrabro se i pred zrcalo stavit

sve kistove, maske, pokrivala zaboravit,

i hodat tako okolo

mirno, ponosno, nimalo oholo,

poklanjat osmijehe, riječi lijepe

bez kritike il žalopojke,

ne gledat godine, novac, korist

il neki tajni znak

i bit čovjek čovjeku svak....

400..

..lako je toliko koraka proći,

izbrojat ovčica u samoći,

popit kapljica vode,

koristit pravopis

da glupost ne bode,

lako je i obuhvatit pogledom

travnjak pun rose,

pogladit dragi pramen kose,

a kako je bilo slagat kratke forme?

neću lagat,

zahtjevno, al nastavit ću time....

nikad Barbie..

..nikad nisam bila Barbika
u roza obučena
a možda sam i trebala
ta kosa mi plava,
al nisam voljela
u kalupu biti
ne bar malo odskakati,
zapravo, po dosta toga
se razlikovati,
od takvog mišljenja
nisam ni dan-danas odustala,
nikad u raznolikosti posustala
i dobro se osjećam
što baš tako se ponašam....

priča bez priče..

..nikad neću nikom
ispričat priču o tebi,
ona je duboko zakopana u meni,
ne viđa svijetlo, ima dana,
zapravo, nebitno
uvijek je bila iza paravana,
tek ponekad
malo zraka udahne
da potpuno ne usahne,
bez ukrasa, epiteta
ona je tek jedna priča
već viđena, gotovo,
u svakom kutku svijeta
lijepa je bila dok je trajala
dok je srećom sjajila....

bez..

..ponovo se budim
bez da si sudim
ponovo vidim
bez da se stidim
ponovo dišem
bez da ti pjesme pišem
ponovo sam prazna
bez želje da itko sazna
ponovo sam sama
bez iluzija o nama....

nikad nećeš znati..

..nikad nećeš znati
koliko sam ti mogla dati
kako moje ruke grle
što sve žele, kojim putevima hrle,
nikad nećeš znati
kako moje oči znaju sjati
što duša ti je mogla osjećati
koliko u meni ima strasti,
ne, nikad nećeš znati
kako je to sa mnom disati
vatru paliti
u njoj izgarati....

ljubav..

 

krug..

..krug je krasna forma
prostor imaš, centar se zna
granica je poznata - crta zaobljena,
ako se gibaš sporo
sve ti ravno dođe
ubrzaš li malo
za čas se bude zaljuljalo,
prava mjera je dobar moto
a početak nikad nije vezan uz loto,
početak nečeg u tom krugu
odlučuješ sam
i nije nužno da dosegneš dugu,
ne križaš tamo ni sate ni dane
već je bitno u glavi da ti svane,
na bilo kojoj točki kad odluka sazori
moći će san u javu da pretvori,
ako želiš da izađeš
pazi, među upitnicima
bit će potrebno
da se brzo i dobro snađeš....

zid..

..ne mogu kroz zid
i nije me zbog toga stid,
dobro se zna da živa bića
za to nisu sposobna,
ali isto tako zna svatko
da gluposti ima
i trebalo bi proradit
na njihovu uništenju
i dodijelit taj zadatak
baš svima,
dal mogu ja, jedinka malena,
u rijeci gluposti što teče
zaustavit išta od mene veće,
jednostavno izolirat
i bacit u smeće,
sad ću ja, daj i ti, ma svi mi
odmah prestati
pod tepih skrivati,
pa da i meni i njemu i njoj
bude u glavi
manji ogorčenja broj....

virus..

..iznenada,

bez najave,

crvenog tepiha

draga naša planeta

je napadnuta,

bez zvučnih efekata

bez mogućih priprema

borimo se

da ne padnemo na koljena,

poginulih već dosta ima

neki u karanteni danima,

pitanja vise u zraku,

najvažnije,

koliko dugo

još moramo biti

u neznanja mraku,

samo da brojčano

naša vojska velika

sredi čim prije

tog malog, sićušnog

virusa....

nećeš ni svjestan biti..

..ne hvatam
pa ostavljam muškarce,
ne omađijam ih
pa stavljam u lance,
taj sport mi mrzak i stran
al znam
nećeš ni svjestan biti
u kom momentu
ćeš se u mene zaljubiti,
misli mi svoje poklanjati
ime zazivati,
sanjati,
zavoljeti tiho, polako
zbog osmijeha
ruku pokreta
nježnosti koju ti dajem ja,
privrženosti, topline,
ma neće ni da ti sine
sva lista za
iako nisam savršena....

kazalište..

..priča skladište,
kazalište,
pomno odabrane
reflektorima obasjane,
slavljene,
kazalište,
raznih debljina prašine
na policama ugasnule,
miris patine
godine prohujale
a dosadu ubile,
odabrana stolica
akustika odlična
spuštena ručna,
kazalište,
fantazija svratište
notama uzletište
emocija izlagalište,
kazalište,
isčekivanje, upijanje
kraj,
zastor pada,
posebnost čuva ta fasada....

šminka..

..moja je šminka
zemljana boja
osmijeh na licu
haljine raznog kroja,
ne robna marka
neboder peta
već nešto treće
što s estetikom šeta,
vjetar u kosi
prćast nos koji
razne naočale nosi,
malo i šmuka
da se vidi profinjena ruka,
ima i pudera nijansa
dašak rumenila
sve to da bi se slika
pamtila....

lovina..

..biti lovina
pojam je mrzak,
svaki pokušaj
dobi uglavnom predznak drzak,
ali u lov se voli ipak ići
mrežu bacati,
laso vitlati
a i kroz nišan gledati,
no u svakom sportu
iznenađenja ima,
nije uvijek
sve da štima,
prevrati se događaju
pa i lovca pogađaju,
mijenja se naglo situacija
on sam postaje zarobljenik osjećaja
ali i učesnik nekih drugačijih uživancija,
shvati li i postane smjeli
tada jednostavno
drugi sport zaželi....

biti..

..postojati
sreću potražiti
izabrati
uživati,
životu uzeti
ne puštati
guštati,
mir naći
shvaćati
zadržati,
osmijeh izvući
ne zaboravljati
davati,
prirodan biti
ne glumatati
jednostavno
disati i
život zaista živjeti....

dobar moreplovac..

..život me nosi
ko malu lađicu
ljuljanu na vjetriću,
tek ponekad bura zapuše
tad sva čula se nakostruše
dok buru ne zaguše,
stalno se to događa
pa me više ne pogađa
a i kažu
takva nam sudbina,
jednostavno,
dobar moreplovac
moram biti
znati se nositi
u tom krugu kretanja
životnih tokova....