čokolada..

..bilo gdje i bilo kada uvijek paše čokolada,

dal se radi ili šeta nikad kockica ta ne smeta,

pa i onda kad se ljutiš, kad samo šutiš

njen te miris zna povući, zlovolju dotući,

nisam zubar ni nutricista ali znam, 

zbog nje osmijeh spontano zablista,

poklon je uvijek dragi, osim 

ako ti šećer ne radi o glavi,

zato sada iz ovih stopa

ne daj da te privuče druga klopa

nek ti ona nepce sladi

nek bar sad sva druga hrana

ostane u blokadi....

na buri..

..bura puše, ne smeta me,
malo je i hladno, oblačim se,
sunce mi fali da zagrije,
ruke me zebu, pa što mi je?
ma nema veze, ipak, ugodno je,
mirišim lavandu, u vrtu je,
limun u cvatu kao da smiješi se,
mačka me gleda, gladna je,
a ja pjevušim, opuštam se....

sneno jutro..

neozbiljna..

..volim fina jela papati
ali ne i pripremati
volim koktele pijuckati
ali ne ih i mućkati
volim ispeglana biti
ali ne i peglati
volim u autu se voziti
ali ne i šoferica biti
volim po planinama šetati
ali ne i planinariti
volim naspavana biti
ali ne i spavati
volim, kao sada, se zezati
neozbiljna biti i malo te
koji put šokirati..

 

na trajektu..

..kad na trajekt kreneš nemoj da se zezneš

jer sve što se tamo kupi po novčaniku te skoro
duplo nego inače, lupi,

bilo da je voda, kava ili topli reš kroasan

prisjest će ti zbog cijena cijeli dan,

jest da je fino, friško, elegantno

ali je i bez potrebe gotovo arogantno,

zato nosi sve od doma, poslušaj savjet

nisam, vjeruj, zloćesta Babaroga,

istina, osiromašit od tog troška bome nećeš

al čemu da se bez veze na tim cijenama opećeš,

osobno nikog tu ne prozivam samo svoj doživljaj iskazivam,

sretan vam put i uživajte, zaista,

trajekti daju poseban gušt

i opet ću uskoro prema njima na put....

važna..

..sreli smo se jedne zime,

znao si mi nadimak, ne i ime,

svašta nešto znao si o meni

kad su nam se prvi put pogledi sreli,

u proljeće znao si da sam ti važna,

prisutnost moja, potreba postala snažna,

smjenjivala su se godišnja doba

još uvijek sam ti zanimljiva, važna..

ko nova....

negdje..

..na rubu šalice otisak ruža,
duž stola trag prolivene kave se pruža,
prevrnuta stolica, ugašena žarulja,
par ženskih cipela,
tiha muzika Mantovania,
uopće, čuješ li ga il te moj šapat zaokuplja,
negdje škripa kočnica,
kroz teške zastore tek naznaka,
sve to registriram ja al ta spoznaja mi nevažna,
na periferiji osjetila neka druga mjerila
slike od sekund il dva pokrila tvoja ruka željena,
među plahtama krhotine skrupula,
pokreti oslobađanja....

 

biti..

..biti mila, biti draga
voljet stalno
uvijek otjerat iz sebe vraga,
biti zgodna, biti pohotna
mašta otkvačena
lice isključivo oličenje anđela,
ljubit nježno, ljubit vješto
znati svoje mjesto, izmigoljit ne baš često,
razumijevanje dati, uvijek što treba prepoznati,
na nogu ne preporuča se nagaziti,
sve uz dozu smijeha, bez ikakvog grijeha
ne pustit da se čeka,
stalno se tako kretat, nikako ne smetat,
nikada ne ceketat....

 

u virtuali..

..ljubav virtualna uzela maha,

srce raspjevano a tijelo puno straha,

dok jedna strana upija riječi

druga je na rubu u bed prijeći,

u satima noći slike se miješaju,

osmijesi kotrljaju,

emocije bujaju ispijajući ugodu,

a onda čežnja put pronađe,

okrene situaciju, počnu tonut lađe,

nema mirisa, ni kože, ni obraza,

nema ni uzdrhtalih usana,

balans se traži, ma mora se naći,

pomirit strane obje

pa da ništa i nikog u žalost ne baci.... 

Ilica..

..omiljena mi ulica mada u njoj ne stanujem ja,
nekako mi prirasla možda jer ju znam od pamćenja,
malo se mijenjala, još uvijek nosi štih starog Zagreba,
lagano vijugava podsjeća na gibanje zmijica,
nikad dosadna pa ni noću kad nema osvjetljenih prozora,
fasade su pune pjesama nekoliko generacija,
tko zna smeta li sad stanarima lagana vibra pri prolasku tramvaja,
ima i  neveselih izloga bez svijetla žarulja
nada u njima velika, vratit će se živost željena,
nema nekog luksuza, blještavog glamura
a i šetači su kojekakvi od prosjaka do naperlitanih cura,
posebna je ulica ta žila kucavica
i danas kad sam opet po njoj koračala
radostan mi bio bat koraka....

kokice..

..i jučer sam bila kod njega,
bilo je dosta kasno,
mljackao je slasno
kokice bijele iz pune zdjele,
bila je to i lijepa slika,
gozba uz lučice, domaćin u boksama,
rado sam se pridružila,
malo raskomotila, uz njega ispružila,
uskoro je zdjela bez kokica na stol sjela,
a mi smo, zna se,
ispekli novu turu samo za se....

snaga..

..gdje li se snaga krije,
u rukama snažnim il sjevernom vjetru što brije,
u mislima dok plove, znatiželji sutra, očima koje love,
možda je u srcu kada sreću čuti
ili je u boli dok tren novog početka ne može da sluti,
mora da je ko paleta puna boja,
mimikrija joj draga a voli i haljine zanimljiva kroja,
što da ponudim da ostane uz mene,
čak ću i da mitim samo nek drugamo ne krene,
trebam je blizu, ne želim biti slaba,
kad je uz mene ne bojim se ni "vraga"....

 

imaš me, imam te..

..na mahove, u sumrake,
u toplini narančasto obojane sobe
imaš me, imam te,
i svaki put iznova znatiželjno gledaš me
koje to imam ukrase, što to pokriva me,
skriva proračunato strateške dijelove,
uz tonove tihe muzike, mirisne svijećice
after eight čokoladice, 
gutljaj, dva, vina, atmosfera je poznata, 
posteljina uvijek fina,
nema noviteta, skoro sve rutina,
i tako u kiše jesenje, vrućine ljetne
melodije sjetne, imaš me, imam te....

 

 telefon..

..kad zazvoni telefon 
pomislim mora da je on,
a onda se prevarim 
notu pesimizma propustim
pa pomislim
ma on za tebe ne mari, pobrkala si neke stvari,
slijedeća zvonjava priča se ponavlja,
ajde, daj si mira nemoj da te to živcira
zapravo taj telefon te samo provocira,
nije to mjera neka
nemoj da ti sada razum zašteka,
zna se čemu telefoni na poslu služe
nikako za očijukanje ni kraće ni duže....

zrcalo..

..krhotine sitne na podu leže
ništa ne govore, nikamo ne bježe,
stalo je vrijeme u trenu praska
pitanja se prosula, osmijeh zamijenila maska,
zar sedam godina sada mora proći
da pobjegla sreća opet može tu doći,
ma neću, ne, pusta je to fama
zamarat se time pa da mi u glavi nastane drama,
samo odmah maknut treba
te sitne rezače koji sada samo smeće znače….

poziv..

..u frižideru imam baš friškog mesa
dođi na večeru bit će bez stresa,
ukuhat ću juhu, spohat na meko
spustit rolete da nas ne vide oni od preko,
stol ukrasit, zapalit svijeće, muzika lagana
bit će super veče,
sredit i sebe, onak kak se šika
bit će ti ugodno zbog svih tih slika,
znam da i bez dodatnih čaša vina
čavrljat ćemo opušteno
možda i padne koja pusa fina,
dalje neću maštat vrijeme će reći
samo ti dođi pusti želje teći....

 

nemoralne ponude..

..kako vole da se smiješe, sigurne u sebe,
one su jasne, otkrite i u formi uopće ne griješe,
ponuđene ko na dlanu, u jednu rečenicu stanu,
sve one kažu, nikad ne lažu, oči ne mažu,
trampa je to jednostavna i uvijek primamljiva,
shvatljiva, ali ima ta kvaka da nemoralna je svaka,
između dam daj situacije raznorazne su akcije
teške, lake, smrdljive.... nikako za hvaljenje,
aktiva i pasiva svakoga više manje je bogata
uglavnom ostaje tajna, posljedice nisu slika bajna....

nikad..

..nikad se neću za vogue slikat,
po stepi lutat, skakavce pečene kušat,
teško da ću se u zagrebu izgubit
u velikoj gužvi trubit, hugh granta ljubit,
nikad neću ni u guinnessovu knjigu rekorda ući
biti u big brother kući, na tv-u zbog gafa pući,
neću nikad lista je duga
takvu ima i osoba svaka druga,
život je duga pruga, na njoj svašta ima,
no ne dohvaćamo sve i nije to razlog da se ikom ruga,
to mi nije zaista bitno
važno je da ti mogu šaputat sjetno,
smijat se uz tebe sretno....

strah..

..odjednom, u jedan mah
pojavi se strah,
blokira polet, sreću
nastupi mrak,
koraci laki, osmjesi široki a i oni mlaki
brzinom munje odlete u zrak,
uvuče se tat
ne popušta, pritišće srce, um, vrat,
od kud sad izmigolji gad i ima tu snagu, gard,
pokvari sve,
ma daj trgni se,
svoju boju ogrni,
sve svoje umijeće prigrli
pa smrvi taj strah u prah....

na kraju dana..

..dan se bliži kraju a sva moja osjetila znaju
sad ćeš svaki čas doći 
i bit će najljepše vrijeme to do pola noći,
brbljat ćemo fino, popit dobro vino,
ti ćeš još i jesti pa ko mačak presti,
najviše tad volim sjesti pored tebe,
umirit se mazno, osjećat te pored sebe,
a kad ti ruka sklizne na koljeno moje
prošaptat ću nježno ugasi svijetlo, približi usne svoje,
u tišini noći na jastucima mekim
zaboravit ćemo svijet i otići samo našim
putevima nekim....

sjećanja..

..prebirem
po ladicama starog ormara,
sjećanja su tu ugurana od nekih prošlih dana,
ne tražim pismo, cvijet il lutku
tražim dašak važnosti u tadašnjem trenutku,
poriv, osjećaj, možda sjeta da od običnog predmeta
simbol bezvremenog postane i zauvijek izdvojeno ostane
opet u kutu neke ladice od svih skrivene,
sad ih puštam da se razmile, u pore mi dublje zarone
još jednom na tron postave....

sparina..

..na stolu
nekoliko praznih boca vina,
gosti puni hrane i dima,
atmosfera ležerna i fina,
ruka polako sparini popušta
gumb jedan otkopčava,
vrućinu tijela oslobađa,
al i nečiju pažnju zaokupljava,
kretnja mala čula taknula,
sparina....

recept za život_bez detalja..

..za početak ustani,

svoj lik u zrcalu veselo pozdravi,

omiljen napitak popi i u kolotečinu se uklopi,

radi dobro, stalno, dovoljno da šefu odagnaš zlovolju

a onda i familiji se posveti, tetoši, ugađaj, da ne strepi,

svakako i sebi udovolji ako treba i izmigolji,

sve mora biti po špagici, nikad u neželjenoj frci,

spavaj brzo, ljubi obavezno, jedi usput al kvalitetno,

i nemoj nikad da te zbog ičeg uhvati kriza

ne kažu bez veze da život je jedan

i ne postoji repriza....