..prebirem
po ladicama starog ormara,
sjećanja su tu ugurana od nekih prošlih dana,
ne tražim pismo, cvijet il lutku
tražim dašak važnosti u tadašnjem trenutku,
poriv, osjećaj, možda sjeta da od običnog predmeta
simbol bezvremenog postane i zauvijek izdvojeno ostane
opet u kutu neke ladice od svih skrivene,
sad ih puštam da se razmile, u pore mi dublje zarone
još jednom na tron postave....
Veoma lijepo,siguran sam neka makar sitna uspomena draga se je pronašla.Pozdravljam te.
OdgovoriIzbriši