sreća si moja..

 

ritam koraka..

..čuješ li
zvuk potpetica
ritam mojih koraka,
melodija jednolična zvuka,
koji samo ubrzava
na zvuk sirena il broj 11 tramvaja,
osluškuješ li radoznalo,
da bi znao,
kad ću proći
i osmijeh ti na licu naći,
a ja ću doći, znajući
da moj ritam koraka
ti sreću znači....

 

pitalica..

..znaš li
zašto voda kipi
a zašto kiša sipi,
grmljavina usred dana
zašto na drvu raste banana,
staklo lako puca
iskra mala frca,
vatra toplinu daje
a on za moje pjesme ne haje,
čemu ručak usred dana,
breza ima bijelih grana,
zašto se sreća ne peca
i nisu uvijek dobra djeca,
pauk u mreži vreba
a meni njegov zagrljaj treba,
tko to ljeto tjera
gdje je pobjegao pojam mjera,
i hoću li dobit kartu
za put do djelića
njegova svemira....

 

jesen..
 
..jesen raširila ruke svoje
podarila plodove i boje,
rapsodija okusa, nijansi,
mirisi prekrasni,
tek je stigla da veseli,
nije iznenadila,
zna se kad dolazi,
uvijek i neka iznenađenja nosi
dopušta si hirovitosti,
duge magle, kaplja obilje,
treba to pratit
da ne bude uh mene,
a u danima što lete
što odlazak joj broje
skupljat ću njene darove, doživljaje
koji tako dobar osjećaj kroje....

 

na vrhu jabuke..

..bila je rana jesen
sve mirisalo na kišu
jabuke sočne
prestale da se njišu,
   na vrhu jabuke
mislio je na mene
birao najljepše
dok graktale su vrane,
  ljuljale se grane
strah bio da ne padne
al želja je veća
pa neće sad otići sreća,
   i stvarno je bilo simpa
kako pažljivo taj kinfa
u jabuke pretače
ono što srce mu šapuće....

 

dozvoli da te volim..

..dozvoli da te volim, rekao je on
gledala je u njeg nevjericom,
ta od kud mu snaga, lice
da  tako u facu direktno kaže
a ne upakirano, kradom, kriomice,
dozvoli da te volim
tiho je govorio kao da je molio,
al tvrda je bila, možda i bedasta,
a zatim dodao još i tiše
vjeruj mi da onda nikad više
ne bih trebao to da kažem
i zaista ne lažem
jer došla bi bez srama
došla bi po još, sama....

 

novac..

..ako si u bedu,
ako nešto nije u redu
zgodna je terapija
dobra kupovina,
ta vrsta lijeka
vrijedi samo ako si puna džepa,
novac je alat pravi
da se nešto zaboravi,
snaga mu je jaka
uživaj, nemoj na brzaka,
ali pazi, nije svemoguć
nije uvijek potpuna pomoć....

celofan..
 
..kad sutradan izađeš van
pogledaj malo
tko je omotan u celofan,
nemoj postat uzrujan,
ostani miran,
ta celofan je ipak proziran,
oku ugodan,
poneki i mirisan,
nekima svakodnevan, namjeran,
drugima nepotreban, odbojan,
bolje li pogledam
i ti si korisnik vjeran,
ah, ponekad se i ja
tankim prekrivam....

pusti, pusti..

..u skrivenom kutku

jedne sobe duše

vjetar puše,

prašina kovitla

nosi sjeme

teško breme,

sjena nema

nema ni svijetla

samo vjetra,

otvorit prozor treba

i dat put do neba

struji što tlači

pa nek se izvlači

koliko god da traje,

samo nek polako nestaje

i prolaz miru daje....

malo a fino..

..malo a fino
šardone il kuhano vino
pećena patka
il štrudla od višanja slatka,
ma što će gomila svašta
ne može to progutat ni mašta,
kvantiteta nije bitna
već malo pa fino,
udrobljenost od svega, sitna,
fina i ugoda blizine tvoje
al tu sad ne vrijedi
da sitno se išta, pa i sati broje,
druge su škare
koje malo a fino kroje,
mjerilo skroz je drugačije,
dobar apetit neka je konstanta
i briga me za mišljenje ičije....

 

ljubomora..

..čaša se razbila

u osvit zore,

bila je puna

ljubomore,

ruka se porezala

ne hajući za bol

dok je skupljene krhotine

stavljala na stol,

druga se stvorila

bez pompe i najave

da bi se punila

do slijedeće krhotine....

dom..

..toplinu uvijek osjećam

kad domu svom se vraćam,

želja je ostvarena,

znatiželja nahranjena

potreba nestala,

lovina kilometara prestala

pa punina doma opet se upija

u malim dozama uživa,

shvati ta čarolija osjećaja vraćanja,

znam da opet ću poći

u svojoj nemoći odupiranja

ali i opet vratit ću se ja....

zrno soli..

..zrno soli moli

glupost u pamet pretvori

oči dobro otvori

pazi što jezik zbori,

zrno soli pametno govori

pa i onda kad naredi

sad se pokori,

istina se rijetko

pred nogama odmah proli,

zaboravi riječ dodvori,

ali i bez veze ne prigovori,

jer sve je to da se izbjegnu

nepotrebne boli....

eliksir..

..zašto u moj mir unosiš nemir,

ti, zaljubljenik u svoj svemir,

neznalica pojma suvenir,

ne uvijek kavalir,

a ja imam tako dobar okvir

kojeg čini filtrirani zbir,

stalno nadgledan

da ne postane rupast sir,

onda opet stavim na papir

plus minus elemente za odabir

i onda opet kaže mi brojki neupitan stil

on je za tebe, zaista

pravi eliksir.... 

znak..

 

minuta za minutom....

..minuta minutu slijedi

ne čuju se zapovijedi,

bez stajanja, pripajanja, 

skupljanja, u paru hodanja,

jedna za drugom pristiže kao da kliže,

nema tih prepreka, hrapavih podova 

da bi nastupila odgoda,

nije to ni slika upregnutih robova, 

dobrovoljnih odreda,

nitko nije uspio da taj dotok prekine

dijelić otkine, zaustavi kretanje,

neponovljive same se otkrivaju

kratko tu bivaju i nestaju,

nikad iste ostavljaju tragove

mnoge od njih se ne zaborave,

uzalud zov daj vrati se,

slijedeća stiže, prekriva sve....

put bisera..

..svilene niti crvene boje

omotale tijelo moje,

niska bisera

završila ispod kreveta,

rasipala se u tepih osmijeha,

prazne čaše opora vina

u nama osjećaja silina,

udišem tvoj miris,

upijam sjaj oka,

osjećaš li koliko je želja duboka,

i dok klarinet negdje svira

crvena boja ne da ti mira

sve do trena

kad skliznut će na put bisera....

faza..

..kad kiša pada
duša kad strada
faza,
prijatelj bez obraza
diskusija bez sraza
faza,
dodir meduza
potok suza
faza,
u glavi šiza
sveopća kriza
faza,
njegov zagrljaj
oaza....

 

pauci..

..razni
okolo šetaju
stalno vrebaju
mreže postavljaju,
da, uspijevaju,
u svom osvajanju
eleganciju pokazuju
ljepotu rasipaju
a onda okružuju
dodatno vezuju
totalno omamljuju
dušu uzimaju
trijumfiraju,
sami....

puštam..

..puštam da kradeš mi snove
sama ne bi ti ih dala
al tako vješto to radiš
da nagrada ti ne jednom pala,
  puštam da osmijehe dobivaš
  svi idu tebi
  nitko kao ti
  to do sada izmamio ne bi,
puštam da na let me povučeš
sama ne bi nikad,
tako to lako izvedeš
neću ne stignem vikat,
  puštam da me grliš
  toplinu tvoju upijam
  toliko je dobro
  ponekad mislim da sanjam....

moja lutka..

..moja lutka mala
Snješka se je zvala,
njena kosa bijela
ime joj donijela,
jedina mi bila
i dugo je trajala,
samo je davala,
tajne slušala,
nijemo me gledala
nikad propovijedala,
sva od gume, lijepih crta lica
bila je super prijateljica....

 

reci mi..

..reci mi što sam u tvojoj pjesmi sreće,
odsjaj sunca u jezeru uveče,
možda dah divljine dok vjetar te grli
il mjesečeva zraka što kroz oblak ti hrli,
jesam li zaista sjaj mirisne svijeće,
kotačić mali što te pokreće,
i najdraža nota u tmini noći,
najfinija bombona
bez koje dan ne može proći,
zar sve to skupa il ima još i više
reci mi, tako želim znati
dok se sreća udiše....