pusti, pusti..

..u skrivenom kutku

jedne sobe duše

vjetar puše,

prašina kovitla

nosi sjeme

teško breme,

sjena nema

nema ni svijetla

samo vjetra,

otvorit prozor treba

i dat put do neba

struji što tlači

pa nek se izvlači

koliko god da traje,

samo nek polako nestaje

i prolaz miru daje....