zločesta cura..

..danas si zločesta cura 
svuda, baš svuda nos se gura,
prigovara na sve i svašta
pa gdje ima kraj ta zločesta mašta,
nije kava po volji, svi drugi dani su bolji
vrijeme je užasno bljak, sve ti diže tlak,
izbor ručka prava je drama
zapravo, bilo bi najbolje
da se današnji dan prespava,
jer nema tu nešto da te ohladi
zapela i napela i nikako da ti samoj
to raspoloženje se ogadi,
treba izdržat jer si ko oblak proljetni
istrest ćeš sve pa opet život bude ugodni....

ako te zanima..

..firma ima restoran
u njem klopa fina svaki dan,
tu i tamo i ja svratim
kad padne odluka
da se doma taj dan
kuhanjem ne patim,
tada uz jelo vruće
spika se o koječemu
samo ne o događanjima kod kuće,
nije ni politika tema, da baš i hoćeš
odmah si napadnut i dileme nema,
politici tamo nije mjesto
ma kako god se družili često,
i tako na početku razne teme se dotiču,
o vremenu, sportu, cijenama,
nestašnom psiću..
ali na kraju sve se svodi
da pričanje o poslu svakom godi....

 

on ne želi..

..on ne želi

čitat moje pjesme ljubavne

ne, ne kaže da su mu dosadne

već želi ruke vatrene

da mu se tako duša dotakne

on ne želi

nježne stihove

već čulne dodire

da tako visine dosegne

on ne želi

da vrijeme prosipam

već da mu ga poklanjam

da gleda moje oči zelene

dok me vodi na puteve željene....

sada..

..sada, u ovom momentu,
nisam ti u oka centru,
al znam da me pratiš,
da svako toliko
misli k meni svratiš,
i nije to tek sekundica neka
ima tu minuta
tako da se
oka senzor sigurno ne čeka,
zato sada,
kad nisam ti u oka centru,
sekundice niži
i tako meni budi bliži....

 

buhtli..

 

fali..

..nekad fali
stisak mali
zagrljaj bliski
pogled što iskri,
a i usne što šapću
tihe riječi
doći ću,
osmijeh sreće
strasna večer,
fali i
miris kože u noći,
zgužvane plahte
u nijemoj mirnoći,
nadasve,  vrijeme
kad minute stanu
kad puštam
da nosiš me
ko kap rose na dlanu....

 

snjegović..

..snjegović u dvorištu fakinski me gleda,
kapa, teglica za cvijeće baš dobro mu sjeda,
a bila sam nestašna ko maleno dijete,
snijeg u mene uvukao tragove sjete,
tko zna koji je to snjegović po redu,
nikad nije bilo važno osim tradicije,
dok rade se u slijedu,
možda rađe bi da sam vrijeme dala tebi
al micek, vjeruj mi, taj mali, bijeli, ledeni
trebao je baš sad meni,
puno je to radosti u tih pola sata
pitanje kad će opet zabijeliti,
snijeg se spustiti pred vrata....

 

garancija..

..garancija nije zezancija,
dobra je to umotvorina, svašta pokriva,
nije to tek komadić papira koji samo figurira,
ima svoju težinu, kad njime mahnem
riješit će stvar, uglavnom, uz zadovoljavajuću brzinu,
no ona ne zahvaća sve što me zanima,
pa treba da se plaća i eto nezadovoljstva plima,
kao, da srce ne boli, da me on vječno voli,
misli u urednom slijedu, nikad u kaosu i neredu,
mir da nikad ne šteka, harmonija bez brzaka
vodopada, poniranja, kao mirna rijeka,
svašta nešto hoću što još nema garancije,
sve se mahom oko njega vrti,
neću frustracije….

 

san snova..

..san snova jel to zapravo fama,
solo subjektivizam u zboru galama,
dobra hrana za gladna čula
uvijek velikih apetita
tako da ne može da se fula,
bomba vitamina,
podigne iz prizemlja i bude bajka fina,
il jednostavnost trenutka
kada situacija kutka
samo kisik traži 
da stisak svih oblika ublaži,
a onda dan osvane
slika je različita, druga
raspršila se duga,
san baš nije bio nekih boja,
realnost diktira, kaže savjest moja....

šutnja..i to čini..

..zašto šutnja
toliko boli,
kao da je solenka
koja polako,
bez žurbe
na nezaštićenu dušu
sipa soli,
grize, izjeda
kraja te muke nema,
tišina preteška
razum
pod ključem
sprema,
a niti se smije,
niti moli,
batina nema..
samo postoji,
i boli, boli….

 

kemičar..

..prelila se čaša, kako kažu neki,
bez analiza, trača, ičeg da su svlekli,
pobjegao je vješto,
da neće, mnogi bi se zarekli,
desilo se brzo
ko na kakvoj uzbudljivoj tekmi,
okrenuo je leđa govoreći i tad slatko
a bila je varka,
jel bi to pomislio itko,
kemičar od zanata složio etape
zadnja je bila prava
kao da ponestalo sape,
a šutnja se zove, izvrsna kulisa,
ne propušta ništa
od riječi, obrisa, mirisa..
propao u zemlju, samo za to ima snage,
reći nešto iskreno valjda ostavlja,
za neke druge osobe, teme, dane....

nezgoda..on..

..što se to danas zbilo,
skoro cijeli dan pokvarilo,
kako da nazovem taj mokri stol
i na trenutak u njenim očima,
zar je moguće, bol,
borbu oko brisanja stola
i riječi
pa zar se tako baš mora,
a ja se opet pitam
i opet neću da saznam
zašto ovaj od žene zmaj
voli čaj,
tu vruću vodicu
u svakoj prilici poželjnu,
pa što se moglo,
realno, ispalo je grozno,
al samo sam, kao inače, radit htio,
nisam čuo intuiciju
da se dirat danas čaj nisi usudio....

 

nezgoda..ona..

..koga vraga sad to radi,
neka pusti taj moj čaj da se hladi,
čemu prtlja, plete se u ono
što je meni radit normalno,
sad sam ga i urekla
vruća voda je potekla,
fućkaš stol i mokri šećer
opekla mi se noga
al neću reći, ne bi bio vesel,
uh, sad još ide i po krpu neku,
ne sluša me tako velku,
ma neću da špotam,
ulje dolijevam na vatru,
osjećam da ima sram i nelagodu,
situaciju ne baš slatku....

 

ideja..

..jedna mi ideja baš dobro sjela
i sad razmišljam kako
nagovorit te nije uvijek lako,
bilo bi super, zaista, da ne kritiziraš ništa
već u sigurne moje ruke
prepustiš se sa smiješkom i šutke,
znaš da moja glava plava idejom zna da zabljesne
osvoji te često bez da te o zemlju tresne,
što sad mir si remetim a samo što ne poletim,
euforija me hvata, ma neće me zadržat
ni prozori ni vrata,
pristat ćeš bez po muke,
bodrim se iznenada,
nismo mi od jučer,
idem da ti kažem odmah, sada....

 

prehlada..

..muči me prehlada,
maramica skoro puna košara,
čak i suza skliznula,
sjaje se oči vidi se iz daleka,
nemoj reć da je zbog čarapa
pa uvijek spavam bosa,
nisam bila ni otkrita
a sad ne mogu bez brisanja nosa,
koja li je to subota
tak u blokadu okovana
ma da sam i od Hughića pozvana
ne bi izlazila,
sva sreća da je sunca
koje mi na prozor kuca
jer da je još i oblaka
samo bi u jastuke potonula,
ovako bar planiram
da ću zabundana
to stanje da eskiviram,
u zavjetrini
kutak na balkonu okupiram
i malo se ipak
na toplini sunca relaksiram....

 

ulica strma..

..ulica strma sjajila u noći,
ugodno bilo po njoj koračati,
kako je prekratka, dal pomislio si ti,
dok ruku čvrstu ponudio si,
a onda iznenada, u hodu
bez zaustavljanja,
poklon pusa je pala
od srca nas nasmijala,
bili smo sami
a opet i u gradskoj galami,
mirisu kiše, ugođaj stvarni,
ne, nije kopirani filmski kliše....

kritika..

..kritika mala 
nije na plodno tlo pala,
nije ni znala koje ime
svojim dojmom dobila,
time je namjeru pobila
u dim se pretvorila
neobavljena posla otišla,
tek osmijeh izazvala,
nije gorčinu, ljutnju,
osvetu.. pobudila,
tek sliku inicijatora
dobro osvjetlila,
da se i u celofan zamotala,
profinjeno ušminkala
mačkasto došuljala
isto ne bi ništa postigla,
u startu je pogriješila
iako se, malo usiljeno,
nespretno nasmiješila,
no svaki njen korak dalje
odlvačio od uspjeha, medalje....

šutnja..

..gle, ide,
kako li se samo vuče,
ostavlja maglom ovijene pipke
tamo  gdje sunce bilo je jučer,
a kako li je lijena,
uopće ne žuri, snagu ne rasipa
i pri tome prefrigano žmuri
htijući da ispadne lijepa,
ne, neka ne ide na moju stranu
pa cesta je tako široka,
čime mamim u sjeni stabala
bez traga u sjaju lokva,
primiče se njen miris, tišinom zvani,
odnesi ga vjetre daleko, daleko
u neki kraj neznani,
al pipci su tu, ljigavo mile,
ko ukopana stojim
udružujem sve svoje unutarnje sile....

boja meda....

..boja meda me opsjeda,
ona fina nijansa kestena
baš iz ljuske ispala,
osjećam je među prstima,
bez prestanka klizi kroz sjećanja,
pa me prati, iz misli ne izlazi
čak i u garderobu ulazi,
zahirila sam skroz svjesno
tijelo mi u svakoj drugoj boji
tijesno,
promijenila sam i rang listu
učinila je isključivu,
zavoljela sam tu boju
jer ona boji kosu tvoju....

jednostavno, on zna..

..koji mir, sve je stalo,
kao da je u bezdan propalo,
u zagrljaju tame nestalo,
pa tišina razmilila
sve pukotine popunila
u osamu nas zaključala,
a on me grli,
stišće,
drobi kožu kao suho lišće,
uvlači kroz pore,
duboko prodire
do moje zemlje utvare,
približava se,
pokorava strahove
jake nemire
stare sumnje,
puštam da gazi,
trga, osvaja..
tako mu je ruka sigurna,
jednostavno, on zna....

 

iza dočeka..

..noć dočeka je prošla, već i druga došla

al ni sada, a ni nakon mnogih dana

neke slike neće nestat, osmijesi još manje

pa i onda kad već i druge sanje

probit će se uz nadmetanje,

mirisi skupih parfema i raznih krema,

okusi birane hrane i pića uz dosta lovačkih priča,

bez dileme, nestat će kao ljetno nevrijeme,

i svo to vrijeme, onda i sada

mislim na tebe,

i onu poklonjenu misao tvoju

uz sliku u bijelo plavom koloru....

sretna godina nova!

..svake godine u blagdansko doba,
slična priča,
želje za dobrim zdravljem, mirom
uz fina jela i pića,
da familija problema nema,
da se život razvija bez dilema,
nova nek bude svakako bolja,
bar mali pomak i nestat će zlovolja,
priča je dobra, iskrena i topla
pričajmo je željni opet, iznova....