..ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry
ponedjeljak, 21. siječnja 2019.
šutnja..i to čini.. ..zašto šutnja toliko boli, kao da je solenka koja polako, bez žurbe na nezaštićenu dušu sipa soli, grize, izjeda kraja te muke nema, tišina preteška razum pod ključem sprema, a niti se smije, niti moli, batina nema.. samo postoji, i boli, boli….
Nema komentara:
Objavi komentar