..u našoj maloj oazi
gdje nema tuge
a dosada
nikad ne prilazi,
zaključavaš troja vrata
pa nema
ni gosta, ni tata,
sami smo sebi dosta
ritual željeni to posta,
ugoda je fina
uz čašu
opora crna vina,
osmijeh ne silazi s lica
slobodna sam,
letim poput ptica,
istražujemo misli, želje,
igramo igre
sve smjelije i smjelije,
tad pogledi, riječi,
trag ruku,
u neku drugu
dimenziju povuku....
Nema komentara:
Objavi komentar