vrijeme je stalo..

..vrijeme je stalo
iako se čuje otkucaj sata,
ta jednolična šetnja bata,
iako sunce zalazi
a novi dan u strci prolazi
ne mareći dal paše mi,
u glavi bura,
vrtlog, komešanje
nikako da nastupi
stišanje,
misli lete, jure
kroz dnevne i noćne,
na izgled, statične ure....

prsti..

..topli
nježni
znatiželjni,
u sutonu dana
polako istražuju,
putuju,
oaze susreću
a onda zastanu,
tek toliko
da upiju
oslobođenu energiju....

keep calm..

..daj ohladi,
smiri strasti,
odrasti,
zar je bitno tko je na vlasti,
koji direktor će pasti,
tko ima u prstima glagol krasti,
ako u mislima nered ti
a sreća nikako
za skute da ti se uhvati,
pričaj mi priče o sebi
ostalo zaje..
sredi prioritete
bez lažne etikete,
sve počinje od nas
nije u drugima spas,
misliš da pamet dijelim,
ma ne,
samo pomoć želim,
a i ponavljam lekciju
prije nabiflanu
ali i provjerenu....

uvreda..

..koliko velika
može biti uvreda
koju srce
smije da proguta
a da ne potone
do dna,
gdje je istina
koja to otkriva,
ne, nema je u knjigama
da bi pomogla,
gdje je granica
koja kaže stop
sačuvaj svoje ja
da ne desi se pad
od kojeg nema povratka,
što radi sudbina,
za koga navija,
jel je potkupljiva,
tko odgovore te zna,
tako bih željela da sam to ja....

priča..

..ispričat ću priču
o feš mladiću
maloj plavoj
i kuštravom psiću,
živjeli su na kraju grada
među kućama trošnih fasada,
u svojoj oazi mira
bez sadnica paradajza i krumpira,
samo je cvijeće raslo
zeko travu paso
poneki jež je šeto
nikom nije smeto,
voljeli su iste stvari
činili sve
da svaki dan
osmijeh od ranog jutra
lice onom drugom ozari,
bili su poželjno društvo
jer svak ko bi ih znao imao u glavi
da uvijek bi uz njih gušto,
a onda jednog dana
loto dobitak
kao da im pao s brezinih grana,
nestali su u vidu magle
tko zna gdje sada borave,
tek htjela bi znati da su dobro
da im novac
nije donio i nešto kobno....

magija..

..vlaga u zraku

osjećam na koži,

u gustom mraku

želja se množi,

u tišini slutiš

da ti prilazim,

iako šutiš

znam, u pore ti ulazim,

ta magija bez riječi

toliko je jaka

da ne želim otići

ni dolaskom prvih zraka....

ona i fakin..

..sreli su se jedne zime
nije ga odmah pitala za ime,
nije joj bilo važno
jer osjetila je snažno
vibru koja iz njega zrači
uz osmijeh koji magnetski privlači,
nije govorio ni pjesme ni rime
nije joj darove nosio 
ni ljetnih dana ni usred slijedeće zime,
ali je znao u srce da dira
znao ju je ostaviti punu slatkog nemira,
gutala je vrijeme i nikad joj nije bilo dosta
ali njemu, fakinu, to mu omča posta,
odmicao je polako, taktički dobro
prepoznala odmah nije i to je bilo kobno,
danas su dvije duše što ne dišu skupa
tek ponekad se čuju 
i tad joj srce malo jače zalupa....

četvrtak..

..dan za ženski sastanak
u našem kafiću boravak,
postale smo četvrtkom
već i njihov zaštitni znak,
ali danas
jednostavno neću doći
kao nije bilo
u mojoj moći,
danas će cure same
pretresati prošlotjedne dane,
iako dobro znam
zašto mi na kalendaru markiran taj dan,
i kako je bio veseli početak
glasno odobren od svih pristanak,
ali povukla me njegova želja
glas pun veselja
da odvede me na jedno mjesto
sivđat će ti se, kaže, sto posto,
kako da ga gurnem,
u sutradan metnem
kad ipak mi važan,
ma sastanak sa curama
iznimno ću da smetnem....

mostovi..

..tko zna koliko
na svijetu mostova ima,
tom sigurno velikom broju
pridonose i moji, makar čine,
tek šačicu koju,
nije bitna
njihova točna brojka
već da je svaki
ko biserna školjka,
nije važna ni dužina
ni rok gradnje
jer zbog te različitosti
nijednog ne volim ništa manje,
nisu oni
bez veze baš moji,
za svakog
me nešto posebno veže
i jaki su zagrljaji
kojima ih moja duša steže,
ima ipak jedan posebno dragi
al ne zbog bajnog izgleda
il ograde što se plavi,
već zbog onog
što me s druge strane čeka,
sjajna posebnost
i željna ruka neka....

oseka..

..oseka u meni,

znam da je tako,

vidim se ko more

povlačim se polako,

skupljam svoju snagu,

misli, fantazije

osjećam se lako

imam u sebi

sve svoje,

faza je to dobra,

bez euforije,

pod boljom kontrolom

bogatstvo je moje....

uzmi..

..uzmi ovu pjesmu
ma uzmi
sve pjesme moje,
sve su one
salivene za tebe
po tebi se kroje,
uzmi i ne pitaj
ne pitaj me ništa
dajem ti sve riječi
ne koštaju te išta,
u meni se krije
od početka svašta,
bila bi to lijepa
šarena bašta,
svi dani života
bili bi ti malo
da otkriješ sve
sve što u nju je stalo,
al ne brini
ne brini ni trena
tu sam i bit ću
laterna il njena sjena....

kava..kavica..on..

..kad sam bila mala

kava mi baš fino mirisala,

naravno da nisam smjela

mama je brižno nadgledala,

kad sam malo stasala

kava s mlijekom mi pasala

ali tada nije mi to bila

neka tekućina posebno mila,

danas sam tri kave popila

skoro se od miline rastopila,

a priznajem,

njihova aroma se poklopila

s trenucima kad sam na njega mislila....

vatra..

..igramo se vatrom

koja plamti

malim plamom,

dal bi se znali

nosit s velikim žarom,

udisat vrelinu

koja zrači

primat toplinu

u sjajnoj noći,

a jutrom kada

lagano gasne

što bi šaptale

naše umorne usne....

trenutak unazad..

..sjećaš li se onih dana
kad sam posve sama
koračala
po nepoznatoj divljini bosa
puna pitanja i ludog ponosa,
upijala boju plavu,
pretakala strukturu mi dragu,
a ti velik, nedostižan,
jako brižan,
smijao se samo
i vrtio lijevo desno glavom,
sjećaš li se
opreznih prvih riječi,
tada nisi znao
koliko toga u jenom dahu
željela sam ti reći,
sada su druga vremena
prošli tjedni, mjeseci..
ima uspomena,
pitanja još uvijek imam
poneka u dubinu ormara skrivam,
divljina pitomija posta
a ti nemaš više status gosta....

roda..

savršeno..

..savršeno sam

nesavršena,

lijepa osmijeha

al kosa raščupana,

dobro obučena

al kad sam svučena

korekcije bi trebala

ne bi li savršeno izgledala,

misli mi konfuzne

no kad izađu ipak su sigurne,

znam i da kuham

ne baš sva jela,

pa neka ne volim,

kako bi mi sjela,

ima još toga

al sad je dosta

da to hvalisanje ne posta....

kavana..

..u maloj kavani
na uglu ulice
rasklimane stolice,
muzika uvijek jednolična
ko pokvarena ploča,
zidovi boje meda
detalji u ozračju nereda,
al toplinom nekom zrači
i tamo uvijek možeš naći
neke face iz kvarta
i na stolu karta,
super je kad sunce grane
terasu obasjat stane
te za čas gužva nastane....

žeđ..

..upijam
udišem
dobivam
uživam
davam
isijavam,
žeđ stišavam,
samo da čim duže traje
ta igra plime i oseke
struja životne energije....

lokva vode..

..gledam lokvu vode,
površina se mreška,
ona je jedna greška
majstora cestara,
a možda se i zemlja otvara,
golica maštu
nas sanjara
da u lokvi maloj
bez stanara
svijet stvorimo
van dosega utvara,
onako po osobnoj mjeri
i punoj vjeri,
odraz da to bude
odabranih boja,
neba bez kraja,
slika dokučivog raja....

bez odgovora..

..vidiš li ptice
koje i ja gledam,
dotiču li ti lice
kapi koje i ja osjećam,
čuješ li i ti vjetar
što kišobran mi nosi
sjećaš li se zadnje večeri
kad imao si ruke
u mojoj kosi,
pamtiš li osmijeh
na mom licu,
lupanje srca
što poljubac je uzrok
dok išli smo niz ulicu,
znaš li još uvijek
koji dan je bio,
žališ li imalo
što mi biti bliži
nisi se usudio....

 

zažmiri..

..zažmiri
ruke mi primi
pusti da struji
osjećaj što bruji,
udahni duboko
da letimo visoko
izvan svih tokova
i bez okova,
ostanimo tako
da polako
upija se sreća
okićena mirisima
proljeća....

običan dan..

..običan dan
mjeseca petog,
uz hladno jutro
i buru bez milosti,
tek u podne
ugrijalo i kosti,
večer stigla
uz cvrkut kosa
ponekog vrapca
i dosadnog komarca,    
običan dan
mjeseca petog
izgubit će se
u masi dana
ostat će samo
usta nasmijana
ko jučer, ko danas
ko sutra,
još od onog
našeg susreta....

lijena, usporena, mazna....

..lijenost me posjetila,

nije bila pozvana

sama se nametnula,

predugo ostala,

sva osjetila dotakla

ni na jedno

nije se spotakla,

nije ni odustala,

umorna posustala,

učinila je svoje

tek tada

ostavila tijelo moje,

sada sam lijena

usporena, mazna

a njega nema

i taj osjećaj mi kao kazna,

ruke pune nježnosti

ne mogu mu pokloniti,

koža sama čežnja

dodira njegovih željna,

zatvaram, sanjareći, oči

o kad ćeš mi doći....

strah, ta neželjena emocija..

..strah u meni, tebi, njemu
taj osjećaj neugodni
baš je u svemu,
neki hrabro u njeg zagrizu
drugi osjećaju krizu,
ti utezi su manji il veći
ne možeš im baš uvijek uteći,
oko nogu ti se sapletu
ne daju da uživaš u letu,
ponekad samo te cimnu
bocnu il namignu
tlak ti dignu,
ali ako nemaš smolu
i možeš ih stavit pod kontrolu,
uz klikera školu,
balasti su dobri, pravi
pa ne upadaš u situacije
da te netko, nešto
gnjavi, davi,
u neželjeno stavi....

tebi..

 

1. maj..

..pilo se pivo

prije mesa i salata

mirisnih umaka

i dragog mi batata,

ko da je žega

navala vrućine,

ko da piva

neće biti

do 1. maja dogodine,

a ja bi polako

onako sve po redu

da ide i jelo i cuga

po nekom

želucu tapeciranom slijedu,

nitko me ne sluša

velika galama

ispalo da pričam

sebi sama,

a onda nakon ćaše treće

bilo mi svejedno

hoće li biti ovako ili onako

kad se ionako sve pomalo okreće....