ona i fakin..

..sreli su se jedne zime
nije ga odmah pitala za ime,
nije joj bilo važno
jer osjetila je snažno
vibru koja iz njega zrači
uz osmijeh koji magnetski privlači,
nije govorio ni pjesme ni rime
nije joj darove nosio 
ni ljetnih dana ni usred slijedeće zime,
ali je znao u srce da dira
znao ju je ostaviti punu slatkog nemira,
gutala je vrijeme i nikad joj nije bilo dosta
ali njemu, fakinu, to mu omča posta,
odmicao je polako, taktički dobro
prepoznala odmah nije i to je bilo kobno,
danas su dvije duše što ne dišu skupa
tek ponekad se čuju 
i tad joj srce malo jače zalupa....