ogovaralica..

..što reći
o velikoj sreći
kad ništa se ne mora
i biti ljenguz
baš je fora,
i tako
i danas i sutra i dan iza
al što je najbolje
nije to stanje
posljedica raznih tipova kriza,
ma može se ipak to tako,
istina u toj koži nije svatko
al eto njega život u toj sadašnjoj fazi mazi,
posložilo se ne samo u glavi
već tu je i okolina koja na njeg pazi,
a ja ogovaralica mala
tako se ponašat
nikad nije znala,
da ne bi bilo da ljubomora me pere
reći ću da bilo je i dana
kad trebalo je
njegov rad prekidat i to tonom
svima poznat pod - sad se dere....

malo, samo malo..

..ajde malo da te ljutim
onako od milja,
mada slutim,
zapravo, znam zbilja,
da nije ti drago
a meni zvuči baš pravo
jer u meni neka plima,
nježnost se zove
i baš me cima
da ti kažem
milo moje
pruži mi ruke svoje,
da tepam ti puna osjećaja
micek dragi,
sunce mojih dana,
a dosta bi bila
jedna riječ kratka
tebi draga
i ne pretjerano slatka,
pomalo gruba,
na malog vrageca vuče
ali grije, grije tako
da bude i vruće....

poslijepodne..

..žmirim
na pramcu broda,
tvoja ruka lijeno
po leđima mi hoda,
jagodice tople
osluškuju vješto
trebaju li se prebacit
na neko drugo mjesto,
igra je to nježna, suptilna,
sve bi bilo u redu
al takva je vrućina,
vrijeme odmiče,
sunce zalazi,
igra ide kraju
pravila se ipak znaju....

jutro je tu..

..sunce izlazi,
polako se pokazuje
snagu postepeno daje,
kuca na prozore
mami na izlaze
jednostavno, zove,
mirno je,
snovi se trebaju rasplinuti
s noći oprostiti,
i zrikavci već zovu,
kosi pjevaju,
samo ljudi još zijevaju,
jutro je tu,
opet u svom zamahu
gotovo vrištećem pozivanju,
kako da odolim
krevetu se prepustim
kad i more šumi
a zrak pun mirisa ljubi, ljubi....

doživljaj noći..

..srebreni more
spokojno, podatno,
ocrtavaju sjene
meko, nenapadno,
usidrene brodice
ljuljaju nečujno,
isprepleteni mirisi
struje stalno,
zvuci noći
okružuju poznato,
upijam sliku
sjetno, omamljeno....

zagrljaj..

..snagu daje
miris predaje,
u bliskosti tijela
neka želja pritajena
postaje smjela,
misli mirne
za čas uzburkane
a ruke nesigurne
odlučnost dobile,
krene toplina
preplavi milina,
u jednom trenu
to sve povlači
da usne u osmijeh izvlači,
i zato toliko,
toliko mi znači....

smijem li..

..reci mi srećo
smijem li te tako zvati,
moja privrženost
voljela bi to znati,
kad svaki pogled na tebe
osmijeh mi licu vrati,
a srce treperi
tvom biću neopisivo se veseli,
ne, nije to nadimak
imenu nadomjestak
hirovitosti uzmak,
već toplina je ugodna
razgaljenost prostrana,
ta riječ nenametljiva
jaka je i melodiozna,
želim te srećo zvati
jer baš u toj riječi
sve je ono
što u druge riječi
ne može stati,
niti jedna druga
ne može
tu snagu emocija opisati....

želja..

..u vodu je pala
želja mala
i sada je hladna
bez emocija,
ponosa,
jadna,
iznikla je lako
postepeno,
polako,
pun sjaj dosegla
a onda naglo
pobjegla,
surova istina
bila je izrečena,
tako gurnuta
crvenilo srama dosegla,
prvo se sakrivala
da bi ko cvijet venula,
ko svijeća se ugasla
i onda pala
da nikad više
ne bi sretna
zasjala....

neću reći....

..neću reći
da te volim
toga se bojim,
neću reći
da te trebam
te riječi
ti jednostavno ne dam,
neću reći
da sam tvoja
jer mislim
da neću čuti
dušo
jedino je što želim
da si ti baš moja,
neću reći
dođi srećo
jer čuo si već to,
neću reći
koliko ti se veselim,
ma zapravo osjećam
da sve te riječi
prepale bi te
a to nikako
ne želim....

sushi..

..ne volim sushi
i para mi uši
kad se uporno jelo hvali
a na moju negaciju
odgovara ne budali,
volim ribu i ovu i onu,
što podatak nije stran,
pa nekak mi nije po bontonu
da kritika pada
čak i u situaciji
rađe ostanem gladna,
no iskustvo sad me odmah upozorava
približava se sushi drama
smiješak nabaci
i uz izgovor uvjerljiv
na finjaka se izvlači....

povratak iz nigdje..

..u nigdje se uletava
iznenada, bez priprema,
kad snaga otpora je slaba,
kompas izbaćen,
a sito želja ništa ne zadržava,
to osamljeno mjesto
bez svijetla je, sjena,
nema boja, nota ni imena,
kao da pipke ima,
ne pušta, samo vuče,
svaki korak nazad
sve teži je
od onog
koji je bio juče,
onda iznenada put se ukaza
sve pukotine i praznine
kristalno jasne postanu i krivine,
prioriteti bez modrica,
sebičnjaci bez lanaca,
no aura mira
izuzetno sad jaka
ne da prići
borba je bila sve samo ne laka....

list papira..

..prazan list papira
smiješi mi se zagonetno
pa što je?
pitam zamišljeno,
misli skrivam potpuno,
skrećem pogled umišljeno,
nije valjda da me čita uspješno?
a ne, ne,
kažem si odlučno,
neću priznat
definitivno....

koraci..

..prvi korak sam učinila
pjesmu mu poklonila,
nije se u njoj našao
a baš je bilo šašavo,
zatim, drugi kanal sam otvorila
da bi se borila
da me vidi, da me gleda,
da zavoli moju kosu boje meda,
no nije se ni tu našao
samo je odlepršao,
sad smo u fazi finoće
pritajene mirnoće,
uh kakav je to fakin
bome bi rado pošla za njim..
bilo bi to krasno,
ma bravo,
da nije plod mašte samo....

nekako sam tužna..

..danas na sprovodu sam bila
i nekako sam tužna,
nije slika bila ružna
ni vrijeme da bi me smetalo
već ono što u zraku je bilo,
dah žalosti i sjete
a misli i pitanja tad razna prolete,
nekako sam tužna
i zbog onih riječi
pomolimo se
za onog tko je slijedeći....

o kome sanjaš....

..o kome sanjaš svake noći
o kosi plavoj il garavoj,
o susjedi koja ti je naoko draga
il neznanki iz drugoga grada,
o kolegici iz susjedne sobe
il prodavačici mješovite robe,
možda o curi iz pjesme neke
il plavuši zamamnoj iz vinoteke,
tko li je ona koja ti misli okupira
i ne da mira
u ovoj noći zvjezdanoj
dok miriše more
a vali huče,
dok snivaš u ozračju svoje kuće....

između..

 ..oblaka i ravnice
ptice,
u mutnoj vodi
tek naziru se
ribice,
ne vidim si lice,
između
lišća krošnji
tišina,
na prašnjavoj cesti
djevojke u nošnji,
vidjet ih
milina,
između
stati i produžiti
odluka,
neharmonična slika
il putnik bez povratka....

kliše..

miriše,
u svakom danu javi se,
guši me
i kad je u prolazu
kamo li kad zasjedne,
ponekad briga me
misli drugačije
nose drugdje,
kliše
kakav god da je
kao da ruga se
situaciji bez ideje
malom pomaku koji nedostaje
da bi bilo zadovoljnije....

tinja da plamti..

..koliko me voliš
 pitaš sneno,
do neba
odgovaram zaneseno,
gledam zadovoljno
rezultat mojih riječi djelo,
smiješiš se radosno
dok mazno, lijeno
primičeš tijelo,
sve je tako jednostavno,
želja iskonska
i u nas se uvukla,
tinja kao izvidnica
plamti kao izdajica....

enigma..

..enigma jedna u zraku visi

u njoj ti si,

idem dalje, sve mislim

ma jasno je

a onda kao bljesak munje

novi upitnik iskrsne,

ključ rješenja

zapravo je u mojoj ruci

i baš sam na muci

jer nema uputa ni procedura

da me dalje vodi, gura,

samo intuicija,

no mora biti dobro slušana,

da ne skrenem na krivu stazu

i ne izgubim se

negdje u nekom prolazu....

meduza..

..danas je moja muza
meduza,
to elegantno biće
tijela glatka, čista,
prozračna i skliska,
prekrasne je boje,
bliska nam je,
mnogi tu nijansu vole,
ko da je od murana staklo
al kad dotakne
postane opako,
a tako nježni dodir ima
no u istoj sekundi
nastane boli plima,
i sva simpatija
u trenu splasne,
ljepota njenih čari
se ugasne....

zagrli me..

..zagrljaj mi treba,
snažan stisak ruku,
da me odvuku
u prostranstva široka
bez ograničenja i nemira,
sjeta se širi
prestala je samo da iz ćoška viri,
čežnja prati
znatiželjom povučena
ne želi više biti skučena,
zagrli me sada
kao nikad prije
dišimo zajedno,
zvučimo poput simfonije....