kliše..
miriše,
u svakom danu javi se,
guši me
i kad je u prolazu
kamo li kad zasjedne,
ponekad briga me
misli drugačije
nose drugdje,
kliše
kakav god da je
kao da ruga se
situaciji bez ideje
malom pomaku koji nedostaje
da bi bilo zadovoljnije....
..ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry
Nema komentara:
Objavi komentar