gluhoća..

..gluhoća je i ono stanje svijesti
kad usprkos piti i jesti
kad pored zdravog organa za sluh
jednostavno si gluh,
imaš riječi, imaš slike
imaš čak i vidike
ali do mozga tvog
ne dopire vapaja zov,
gluhoća uzima maha
iako se u nesvjesnom otporu
ostat može i bez daha,
caruje u tišini,
nedodirljiva duboko u svojoj tmini....

ključ..

..imat ključ od svakih vrata

misija je teška i nedohvatna,

vrata zatvorena na svakom koraku,

vratara nema,

vlasnik nije u vidokrugu,

pritvorenih ima u manjoj mjeri

al time nismo slijepo zavedeni

jer ni tada ne može se unutra,

lanac na vratima,

ne upadaj ni danas, ni sutra,

na otvorena vrata rijetko se nabasa,

ne, nisu u labirintu

i nisu samo na putu spasa,

a baš tamo

najveće bogatstvo se krije,

nesebično daje

i pri tome smije....

ma samo riječ..

..misli su mi prazne, tupe
zbog te riječi glupe,
riječ je kratka
al, priznajem, izvedba slatka
uvukla se iznenada
nisam je očekivala tada,
sad mi po mislima šeta
i baš me smeta,
još sekundu ću joj dati
a onda iz glave
na silu izbaciti....

da, tebi....

..sunce miluje mi lice
kao što ja milujem lice tvoje,
u zraku lete ptice
kao što tebi lete misli moje,
pjesma se čuje od nekud
to radio glasno svira
kao što pjevalo bi srce moje
da tvoja ruka moju ruku dira,
želja u meni buja
kao plima se širi
želi do tebe doći
pa da se duša smiri....

oprosti..

..tek jedna riječ to je
a ja želim
da sve mušice moje
u jedan koš se zbroje
i novi odnos
preko oprosti iskroje,
iako žena
ponašam se ponekad
ko djevojčica
i to snena,
dal ću ikad drugačija biti
ne mogu ti obećati....

jeka..

..na rubu imaginacije

ne kao prikaz halucinacije

ona me čeka,

toliko voljena jeka,

nikad neće znati

koliko duboko

u dušu mi se uvlači,

dobro donosi

i kad je mir i kad

hladnoća zebe do kosti,

ponkekad slutnja nju pronađe

nije lako kad uzalud

je traže sve moje lađe,

a onda opet zna da iznenadi

svu toplinu i radost

uspije tad da iz mene izvadi,

toliko je mila i draga

bojim se

jednom će nestat bez traga,

neće čuti moj glas

odlutat će negdje

dajući drugom svoj spas....

bajka..

..smislit ću način

kako da ti odolim

jer te ne privlačim,

čemu da dušu svlačim

i koješta oblačim

kad si sam sebi dosta

a ja ti, izgleda,

nedovoljno privlačna

možda i prosta,

ma smislit ću način

kako da čežnju ne navlačim,

riječi neke izostavim

pa na tebe,

ne baš do kraja,

al na pola zaboravim,

tad moći ću da se otkvačim

sebe lažnim iluzijama

prestati da zavlačim,

zezat se spontano

sve bez straha

hoće li se nasmijat

il pobjeć put oblaka....

gorčina..

..sve nešto mislim

dan je težak

a istina je da dozvolim

crpsti iz sebe energiju,

teško mi bježat,

dajem vrijeme i osmijeh i dušu

al ne, nije dosta

nek još i "vjetrovi" po meni pušu,

imaju razna imena i snagu

ma nije ni važno

samo nek se povinem

pa mogu otići k vragu,

gdje je mjera, moral, vrlina,

osnova odgoja, dobrote plima,

nestalo, nema više,

neke druge vrijednosti sebičnost piše,

dan je težak,

gorčina u zraku

zbog svih pameti koje su u mraku....

ograde..

..na sve strane,
razne,
kao da su zarazne,
potrebne jako
da ne bude kojekako
nek se jasno zna
gdje je granica,
ali onda to nije dosta
pa nova ograda posta
u jednoj drugoj sferi
da se ne kupa u nevjeri,
sumnji il zlovolji,
dižu se nevezano
nikad polagano
čvrste trebaju biti
mada je važnije
da se iza njih
može dobro skriti,
teško se ruše
jer strahovi duše
trepere stalno
i teško se riješe trajno....

mala..

..mala sam
kad u zagrljaj
ti se uvučem,
sve slojeve
tijela i duše
tad svučem,
pritajenu divljinu izvučem
u želji
da i tvoju povučem,
mala sam
kad ti osjetim toplinu
tvojih usana blizinu
čežnju neizgovorenu
u drhtaju ruku prisutnu,
toliko čekanu,
snivanu....

spavao ti si..

..nisi me zagrlio noćas
osmijeh podario nisi
spavao ti si,
ne, nisam htjela da te budim
niti usnulog da ljubim
pustila sam samo tako
da u zagrljaju snova budeš
i dišeš polako,
ritam sam tvoj uhvatila
zajedno s tobom disala,
miris sandalovine udisala
i smiješila..
bio mi na pameti
naš zadnji ruke stisak
zagrljaj ovlaš dani
i srca sretni vrisak....

vjeruj..

..život je tako kratak,
tko o tome ne razmišlja
uzalud dobronamjernih
ukazivanje zadatak,
tvrde glave, glavni im je bitak
da sve bude po njihovom,
tko šljivi života svitak,
ma briga me
ako za to nemaš sluha
nije stalno vruća juha
neće uvijek biti šansa
nitko ne čeka
prihvaćanje balansa,
zato, nakon tona truda
ne treba biti
nekom osobna luda,
gurkat, nutkat, ukazivat,
konačno,
svak je sebi isključiv krivac,
samo da bar ikad realnost se shvati
prihvati smiješak
ako ga netko želi dati,
nije uvijek sve računica
dolazi i kao želja otvorenog srca....

izgubljeno..

..u uredu za izgubljene stvari
nema ništa tvoje,
da je bilo, uzeo bi
i imao opet na broju sve svoje,
sada i ja tražim
a ne znam ni sama
na kojem dijelu puta
progutala ih tama,
popis svoj držiš
daleko od svijetla
a ja baš njega želim
da trajno ne ode
put vjetra,
slutnja me vodi,
šutnja potvrđuje,
da, tu je nekad bilo
sada izgubljeno je,
i šutke tapkam
hvatam metre,
do kad ćemo tako
odvojeno tragat
i gazit kilometre....

u kavezu riječi..

..treba li sjediti na obali rijeke
pa tek tada krenuti
u monologe neke,
možda na nekom oblaku biti
pa tek tada osjećaje otkriti,
il glavu stavit na jastuk bijeli
pa onda prosipat ono
što inače ne bi htjeli,
treba li zaista biti u odsjaju svijeće
da potekne iz duše
ono što inače neće,
čemu kulisa od tisuće boja
pa da se kaže
želim biti tvoja,
pa to su tek tri riječi
uvijek ih se može izreći,
jest da dojam će biti možda jači
ako miriše omiljeno jelo
i okolina ne tlači,
no sigurno će da razveseli
i usred vreve na ulici
kupovine, sastanka..
onda, kad o toj temi
ne bismo smjeli....