..još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav..
pjevali smo Gibo i ja uz jutarnju kavu,
osjećala sam se dobro
jer sam snove obojila modro,
malo sam i mozgala u vezi te pjesme,
pitala se tako jesam
jel sam i ja jedna od onih
koja bi se dala pjesmom slomit,
zar bi mogla biti takva tuka
da me bez puno muka
upeca red riječi il rima neka
da mi srce zašteka,
ma nemam pojma, što je meni?
ta okusila nikad nisam
taj osjećaj stiska mreže
kad se srce tako veže,
i kako bi sad mogla znati
jel bi za me to bilo dobro ili kobno,
tad sam stala, odustala,
Gibonniju se dalje pridružila
..kao pčela u žlici čaja dok drži dah
ja nemam razloga za strah....
Nema komentara:
Objavi komentar