noćas..
..ljubio me noćas
kao nikad prije,
osjetila sam predanost
poput čarolije,
malo je govorio
tek tepao tiho,
muzike se sjećam
onako maglovito,
bilo je na granici sna i jave
al glas od maloprije ne da
da se ti trenuci zaborave....
..ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry
Nema komentara:
Objavi komentar