potres u Zagrebu..
..sekunda je bila dosta
pa da nesigurno u domu posta,
sanje pažljivo tkane
u neizvjesnosti ostale nanizane,
žalosni prizor se ukazao
no nije na tome stalo,
zgrade naoko u redu
unutrašnjost pokazuju
upozoravajući stop korištenju,
što to priroda učini
a godinama stvarali ljudi,
usta su ostala nijema
pred onim
što priroda potajno kuha i sprema,
al bit će opet dobro,
svi vjeruju u to,
uz veliku nadu
nikad se nigdje ne ponovilo....
jednom..
..jednom ćeš znati
zašto sam htjela
toliko toga ti dati,
bez spiska,
nabrajanja želja,
što bi ti predavala
s puno veselja,
i slutnja i nagovještaj
i riječi na dlanu,
uvijek su dosta
kao naznaka
da se nešto uzme ili
stavi na stranu,
a ti
jednom ćeš znati
zašto u nastojanju
nisam znala stati,
usprkos nekih davanja
odmah zaleđena
kao za kasnije proslijeđena,
jednom ćeš znati
a ja
ne, neću te pitati....
hvala ti..
..iznenadit me nije lako
i ne može to baš svatko
ali eto, neko veče
i to ne uz svijeće
i ne uz cvijeće
njemu je to uspjelo,
ma totalno me oborio,
od iznenađenja
nisam drugo znala
već sam samo rekla
hvala
a poklon doslovce upijala,
on fakin jedan
skužio da blijedo gledam,
fakinski se smijao
i u nastaloj situaciji uživao,
bila je to lijepa večer,
dalje neću da rečem,
suviše je osobno
da bi javno bilo ispričano....
ogledalo..
..imaš ogledalo,
nije važno jel cijelo il napuklo,
vidiš sigurno u odraz utonuto
svoje lice
kao iskreno il iskrivljeno,
ono želje uma prenaša
pa otvorenost poklanja,
il u premazima boja se sakriva
tražeć tako oaze mira,
vrijedi li ta izolacija svoga ja
nikad pokazana prezentacija
pomanjkanja blizine,
nečije topline,
odgovor zna samo onaj
tko vratara jednog smjera se igra,
a ona druga strana
ako je uporna, dosadna potpora,
možda može pomoć da istina ispliva,
tužno je što se zaboravlja
da život ima tako malo dana....
čaj..
..volim piti čaj
jer napitak taj
dobar osjećaj neki budi
pa se rado prepuštam toj strujećoj ugodi,
još ako je i društvo pravo
može biti baš zabavno,
sresti pa sjesti
misli uzajamno plesti
uz malo muzike
da bude opuštenije,
i zato kad se sretnemo znaj
popit ćemo čaj....
bijela boja..
..bijela boja me ne fascinira
zapravo ne da mi mira
i na promjene me tjera
bilo da je to haljina bijela
il zidovi prazni,
jednostavno bi poželjela
da unesem nered u taj bijeli red
dodat nešto osobno da bude šašavo,
zato i onda kad ćeš me sresti
i sa mnom negdje sjesti
bijelo neću imat na sebi
čak i ono što će biti nevidljivo tebi,
uvijek vesele boje nosim
kao da nečemu prkosim....
noćas sam tiho kradom..
..noćas sam tiho kradom
lutala tvojim gradom,
ma nije da sam krila nešto
već sam zaželjela da provjerim sama
ima li čarolije među nama,
bilo mi je lijepo na krilima vjetra
dok kružila sam okolo uz tračak svijetla,
da neprimjetna budem bila mi želja
i pri tom osjećala veliku kap veselja,
shvatila sam u tim trenucima mira
da je taj izlet mali
zapravo točka na i tvojoj šali....
ples..
..volim ići na satove plesa
jer tamo se oslobađam stresa,
ekipa mi je dobro znana
zabava zagarantirana,
al baš nekak ovih dana
tičerica nas dobro muštra
dal to iz svog gušta
il smo mi malo prolupale
pa svoje kreacije pokazale,
no ne može to bit baš tako
jer u konačnici to je naopako,
zna se tko je šef parade
a mi one koje trebaju poslušno da rade,
ah, tako ona s nama muku muči
dok sa CDa muzika JL glasno zvuči....
dok..
..dok jutrom se budim
dok ranim vijestima sudim,
dok na poslu pišem nešto
dok poglede izbjegavam često,
dok koračam uz ritam kiše
dok na plesu bokovima njišem,
dok ispijam popodnevnu kavu
dok kupujem maramu plavu,
dok slušam kako sat otkucava
dok cijeli grad spava,
mislim na tebe
koji si za me negdje....
on..
..ne poznate tog fakina
dečka staložena i fina
pedantnost glavna vrlina
ljubitelja čašice dobra vina,
osmijeha zarazna
torba ideja nikad prazna
garderoba bome važna
samokontrola jako snažna,
mirisne svijećice dio su kulture
ponekad inicijator kokica torture,
a tek nokti
nokti uvijek kao s manikure,
simpatizer je i čaja,
nikad pokazatelj duše do kraja,
izvora mog poleta,
čuvara margina dobrog raspoloženja,
kalibar je velikog formata
bez utjecaja tate il brata,
sam zaslužan za super sliku
ma takvog nema na vidiku,
ne, nisam pretjerala ni malo
jest da mi je do njega stalo,
to je samo istina prava
a i da objektivnost mi iza paravana,
uh, pravi je
da ti se zavrti glava....
moja nona..
..moja nona
zvala se Zora, Zorhen od milja
bolje pasalo, zbilja,
ne znam čija je to bila ideja
baš mi se svidjela,
već kao dijete sam je voljela
radi njena nasmijana lica
kasnije radi karaktera
jer nikad nije manjkalo
za borbu aktera,
bila je zabavna,
znala pričat satima
nikad dosadna
baš lavica posebna,
kakav vrtić, kakva mala škola
kad je tu bila takva nona,
fino je kuhala
puno se zafrkavala
karte rado igrala
pobjeda bila najslađa,
kad je nije išlo recept je znala
samo je uz povik auf zapjevala,
otišla je iznenada, bez pozdrava
u osvit zore, u centru grada....
