još uvijek..
..što danas ti fali
kada sunca dosta ima,
zdravlje bez problema
i nije ti zima,
frižider je sit
ne stane išta više,
novčanik podeblji
auto kliše,
odgovor i dalje daju
one tvoje riječi
..ti biti ćeš
ona zvijezda što prva
na beskrajnom nebu svijetlost
svih zvijezda će palit,
a kad naiđe oblak
tvoja svijetlost
će mi falit....
dušo..
..rekao je dušo,
do tad nikad nije,
zašto je zastala
i osjetila toplotu,
dal zbog njega koji joj to kaže
i zvuka tona koji možda ne laže,
dal zbog snage same riječi
il možda nešto osobno
što sama ne želi si izreći,
ta to je samo riječ
što izgovori se glatko
i jest da zvuči slatko,
al da se iza svake slatke riječi
išta više krije
racionalno prepoznat morat će čim prije....
tek nešto o njoj....
..što reći o njoj bez patetike i finesa
-kako kaže stara fraza-
ta i ona je samo čovjek od krvi i mesa
..dakle, kad je bila dijete
fascinirale su je rakete,
htjela je atomski fizičar biti
i po cijelom svijetu pametovati,
da je ta odluka bila kriva
znat će dok je živa,
nedugo nakon toga
trčkarala je oko ping pong stola
lopticu naganjala i sva sretna pri tom bila
biti masjtorica, odluku je donijela,
bilo je tu još ideja al su starci rekli dosta,
ozbiljnog se primi posla,
zato, gradivo na faksu utvrđivala je strasno
al prvo je usvojila foru da nauka nije zec
i bilo joj krasno,
dobra cura purgerica
postala je konačno ekonomistica
zna da misli, da se smiješka
i svakom je odluka teška
reći ne takvoj personi
bilo da se radi o bizarnosti il fazoni,
godine idu, u njoj još uvijek vražičak ne spava,
pisati blog sad joj fora baš prava,
..ma o njoj stvarno bi bilo dosta,
dosta čitanja, pametnijeg se primite posla -:)
sad je dosta..
...sad je dosta,
zar blog
da mi siroće posta,
početak bez kraja
slijepa ulica
na putu željenog raja,
napuštena oaza
a bio mi više nek maza,
ventil dobre kvalitete,
mjesto susreta,
vodio me do drage mi mete,
toliko dobrog mi dao
a sad ga tretiram
ko da je zao,
ma sad je stvarno dosta,
prigrlit ću ga,
opet rado,
dosta je bilo posta....
