dušo..
..rekao je dušo,
do tad nikad nije,
zašto je zastala
i osjetila toplotu,
dal zbog njega koji joj to kaže
i zvuka tona koji možda ne laže,
dal zbog snage same riječi
il možda nešto osobno
što sama ne želi si izreći,
ta to je samo riječ
što izgovori se glatko
i jest da zvuči slatko,
al da se iza svake slatke riječi
išta više krije
racionalno prepoznat morat će čim prije....
..ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry
srijeda, 14. listopada 2020.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar