toplina..

..što volim

kad je toplo

za noge, ruke, guzu

ako nije

ne otkopčavam

nimalo bluzu,

neka je i srcu,

kud ćeš više,

tada se ne kašlje, kiše

ne trebaju maramice,

zato me zagrli,

fućkaš brojke termometra,

zagrli me, bit ću sretna....

u liftu..

..na nekom katu, ne znam kojem 
dok kretala sam prema svojem
i nanašala šminku na usta
ušla je ta glavešina muška,
uvijek ga prati bar još jedan
al sad je bio sam, zapravo neugledan,
rekao je dobar dan, zbog bontona, 
nisam naime ja iz njegova ešalona,
tako smo u liftu bili dvoje kad lift stao je,
pogledao me brzo, plaho
procjenjujući može li u mom društvu proći glatko,
bez vike, cike i galame, histerije prave,
a ja bila brža od njega, stisnula gumb koji treba
pa dežurnoj curi rekla kratko izvucite nas brzo
jer biti će naopako,
sjeo je na pod lifta čekajući spas
niti riječ nije rekao, bar ne na glas....

 

vino..

..vino je hrana, kažu neki
pijuckaju ga i osjećaju se veliki
jer dozu znaju pa u njem uživaju,
vino je fini napitak
to vrijedi uvijek bio petak il svetak
kažu oni koji misle na probitak,
vino je alkohol štetni
upozoravaju, valjda, najpametniji,
iako mudro zvuči
pitanje je kako se ponašaju u svojoj kući,
o tome sam razmišljala dok zdravicu bez mašte
na nekom domjenku sam slušala....

ples riječi..

...kada se riječi na ples odluče
nije važno gdje si, doma il van kuće,
pero se tad u ruku uvuće,
na sat se ne gleda,
na papir mora svaka tad da sjeda,
nije bitno ni kako izgleda
ofucano, staro il ko fina dama
već da svaka sama red svoj prati,
nit da strši nit da redoslijed krati,
u tom ritmu zadane si teme
ne smije biti ni malo dileme,
sklad sviju želja je svake,
jedino tako otplesani ples
vinut će ih u oblake....

 

volim..

..volim kad zora rudi
i kad me zraka sunca budi,
volim miris jutarnje kave
i mir s ove strane brave,
volim proplanke zelene
i morske dubine,
polja puna maka
i igru oblaka,
volim kad bosa travu gazim
i kad tebi prilazim,
volim i one dane kad jutro nikako da svane
a misli samo hrle
onom kojeg moje ruke žele da grle....

 

Sretan Božić!

 

dlan..

..ništa ne držim u ruci
dlan je otvoren,
vidi se bjelina pusta,
staza ravna, ona glavna,
što je dano nigdje ne piše,
dal postoje hrpe, ladice pune
koga, čega,
ne broji nitko više,
sklizne kiša,
dodir,
koja moneta,
što bilo bi
da dlan osta zatvoren
ne, ne bi bio smak svijeta,
samo slutnja
da nisam dala dosta,
zar trebalo je još i mrve otete od ponosa....

krema..

..kako je fina ova krema,
dobro mi čini dileme nema,
koža glatka, bore nešto manje,
definitivno sam popravila
svojih godina stanje,
nije da želim biti ono što nisam,
zbog kreme neću postat
drugačija no jesam,
samo sam i ja
član potrošačkog društva
a što ću kad i moj tonus pomalo popušta,
šutim i mislim neću na sva zvona
tek kad primjeti
moja prijateljica ova il ona....

 

pogledaj..

..pogledaj mi oči

sjaje od strasti,

u toj mirnoj noći

ostajem bez vlasti,

pogledaj mi osmijeh

sve će ti reći,

čisti je grijeh

znat ćeš bez riječi,

pogledaj mi tijelo

svila ga pokriva,

dotakni ga smjelo

ljubav nek otkriva....

nešto....

..između ništa i svašta
puno je nešto,
ništa nije jasno
ako nešto ne zauzme mjesto
jer misli se na svašta
kad ništa se umiješa
a nešto u pozadini zijeva,
zato treba,
da ne bi bilo nereda,
uvijek nešto sa sobom nositi
i tako prkositi
svašta zbog kaosa,
nešto je uvijek uz mene
i kada po zlu krene
svašta se raspline,
tako i mašta primiri se,
zato ozbiljno shvati me
nešto uvijek imaj uza se
jer bez nešto,
ništa i svašta, zaista,
lako zarate sve....

 

miris klinčića..

..kuhano vino miriše,

izaziva nosnice,

dvije pune čaše smiješe se,

ne reagiramo na njihove pozive uporne,

nešto drugo nam važnije 

u tim trenucima izolacije,

sudbina je učinila svoje 

sad igramo igru za dvoje,

tvoje ruke zovu me,

glumim da nećkam se,

a onda pogled svlačim te,

bez riječi vrište vibracije,

govor tijela sve jači je,

nestaje negacije,

puštam da ljubiš me

dok udišem klinčiće mirisne....

moja polja..

..moja polja miruju u hladnom zimskom ozračju,
maglica nad njima bdi
dok duša mi tebi u zagrljaj odlazi,
toplinom se ogrne
tvojim mirisom napuni pukotine,
prostruji dašak trebam te,
uzdasi šapuću dodirni me,
a onda sve raspline se,
skupljamo tad osmijehe, prosipane čežnje
trenutke nježne,
jel osjećaš da zovem te
da skineš svoje omiljene cipele,
u polje sneno da zakoračiš,
sve obazrivosti polako svlačiš,
rasprostreš bezbrižnost, okovanu sputanost,
pustiš da te noge bose u prostranstvo moje nose....

ponedjeljak..

..ma tko ne voli ponedjeljak
mora da je bedak,
što ima da se dan voli ili ne voli
i svatko tko ima imalo u glavi soli
voli ponedjeljak baš kao i dan svak,
istina, znači kraj vikenda
nekog putovanja, tulumarenja
duljeg spavanja, ljenčarenja,
al gledat treba s vedrije strane
slijede u njem sati,
sati u kojima sretnici rade,
đaci i studenti vijuge bruse
penzići se međusobno druže
a neki i unuke nose,
dobar je to dan
a kako i ne bi, kad na taj dan
desilo se da i tebe upoznam....

dan..

..dan kao san,
detaljno pripreman
nikako nesuvislo nabacan
neveselo obojan,
nikad prije ispucan,
kopiran,
ikad prije
nekom drugom serviran,
jednostavno poseban
samo tebi dohvatan,
danas je ispisan,
idejno moj
da bi postao i tvoj....

 

bubica..

..zvao me bubica,
ima tomu godina,
malo sam se i ljutila,
kriva je asocijacija,
odmah mi ispred očiju protrčala
mala crvena marica,
nisam na njih alergična
al nekak mi nedefinirana,
i leti i šeta, ne bira kamo sleta,
a onda i misao manje simpatična
zar nisam dosta pričljiva,
uvijek tako upadljivo kričljiva,
sve skupa bezvezarija,
možda namjerna fakinarija,
njemu odlična tepalica
meni mozga smetalica,
kao da je to osjetio
tako me zvati prestao,
pronašao je, vjerujem, spontano
riječ koja mi ne smeta,
što mogu, volim kad mi se tepa....

 više ili manje..

..više il manje zagrljaja daješ
znam da zbog tog broja ponekad se i kaješ,
osmijehe redovno dobivam,
da ih volim uopće ne skrivam,
više il manje imam vremena za sebe
glavno da radi očekivane količine ne zazebe,
desi se da svašta ide mi na živce
u konačnici to su samo tek trice,
više il manje sretno protiće nam vrijeme
izgovorit na glas konkretno
bilo  bi možda žalosno il prepotentno,
više il manje ima puno toga,
u globalu, živi se život
kako se zna i umije u okruženju
sve većeg smoga.... 

nemam..

..danas nemam pjesmu za tebe,
ne zbog ljutnje il me nešto grebe,
nije ni tuga, imaginarna slutnja,
izolirano se osjećam već od jutra,
znam da mi fali zagrljaj mali,
riječi dušo moja
želim dotaknut prostranstva tvoja,
pogled što prodire u dubinu
ne vukuć ništa na površinu,
u ovom momentu daleko od negdje
misli lutaju tražeć tvoje svugdje....

nešto drugo..

..nisam ti srce dala
pa kako bi bez njega živjela,
to samo pjesnici tako kažu
al i ti i ja znamo da lažu,
ta figura česta
u mojoj glavi nema mjesta
kako god lijepo zvuči
i kolko god paše duši,
nešto drugo imaš moje
nešto bez čega ostat
svi se boje,
nema boju, ni miris, svježinu
ali zato ima snagu silnu,
veliku daje moć
ako je bez kontrole
može po zlu poć,
tri slova definiraju taj dar
neću da na glas kažem,
nestao bi sav čar....

 

zezalica..

..zezalica jedna mila lica
ideja puna ko kvaka klica,
ko broj slamčica natovarenih na kolica
a bome i ko ljubavi puna neka šiparica,
prešla se
ko naivka od varalica, crvena lica,
bedasto uporan, sunčanica,
pokisli, zaboravljena kabanica,
i sada
bilda srce, ustrajalica
sklanja pogled, posramljenica
nikad više, lakovjernica,
nadu zove, želi ogradica,
eunuhe, tim čuvalica,
kontrolu svih tipova nasrtljivaca,
nikad više negativnih posljedica....

pismo..

..pismo ću napisati,

nikome poslati,

izbacit ću neke sate

da me više ne prate,

da se nikad u misli ne vrate,

košara je to mala

nije baš ni teška,

ali neka ode

unutra je samo ono

što bilo je greška,

otkidam dio sebe

svjedoke ne želim,

to uspjeh je samo moj

i sama ću da se veselim....

za tren..

..frezije na stolu,
vaza bijele boje,
kava se hladi,
misli traže tvoje,
dajem novčić za njih,
fraza je stara,
a što ću,
rado bi da znadem
što se krije
iza ta dva oka tamna,
a ti se samo smješiš
možda misliš isto,
tko će da prvi kaže
il je po tom terenu sklisko,
vrijeme čini svoje
tako će i na riječi,
ubrzo će netko
od nas dvoje
baš očekivano izreći....

 

 ti..

..ti kao da jesi
u mom programu zdravlja
dobro mi činiš i to se svaki dan ponavlja,
do sad nisam o tom razmišljala tako
al sve više, ta misao, uvlači mi se polako,
smijehom me hraniš, fini okus ima
količina taman, ni kila mi se ne prima,
toplinom me griješ razumnom mjerom
paziš da me ne bi kojim stupnjem više boljelo,
i da sna imam dosta vodiš brigu
ma neću više da te hvalim,
neću sad pisat o tebi knjigu,
o detaljima isto neću
to vama nije ni tako bitno        
tek da ono što on za mene radi
nije ni malo, ni sitno....

 

prazna..

..nekako sam ovih dana prazna,
pitam se jel to nagrada il možda kazna,
nagrada za puno davanja
kazna zbog mrvice opuštanja,
treba li to biti potvrda zaista trebaš odmora
il nema stajanja, stalno nešto novo ti pred vratima,
a istina je gola,  prazna bit meni je smola,
ravnodušnost me onda trola
pa bojim se postat ću još gora,
hoće li neka tableta dovest do preokreta,
riječi  prijatelja otklonit to što smeta,
il će njegova ruka učinit da prestane ta muka,
ma ne, zapravo sve to nema šanse
sama ću izborit da misli opet budu jasne….

kroasan..

ventil..

..sad ću da te tračam,
pri tom tantijeme
neću da ti plaćam,
koristit ću tvoje riječi
da nekog i nasmijem,
možda mi se posreći,
nemaju sve riječi etiketu šuti,
sve je jasno, ništa mi se ne muti,
i sam voliš da se smiješ
kao i moj zvuk smijeha,
u tome zaista nema grijeha,
zato ne protestiraj, pusti,
bit će mi to i ventil
bez obzira dal ćeš reći oprosti,
netko će samo kimnut glavom
netko pokazat osmijeh mali,
neće reakcije da fali,
ipak ne, stvarno ne,
ne mogu reći na kojoj prepreci
smo jučer pali....

 

čekam..

..gledam te dok pričaš

ležerno, polako

kladim se da ne znaš

koje misli si mi

asocijacijom dotako,

malo se smješkam

brzo odgovaram

al u glavi

jednu drugu sliku stvaram,

tek ovlaš zagrljaj ti dajem,

želja galopira naprijed

pokretima zaostajem,

sav si u prijenosu priče

slabo hvatam konce,

sve u meni viče

hoću li moći dočekat

naznaku kraja, zvonce,

gušim viku stiglu sa svih čula,

čekam još malo

a onda ćeš vidjet

do čega mi sad stalo....

crna knjiga..

..moja crna knjiga ne zadaje ti briga,

nikad ti iz nje ne čitam mada po tim stranicama

tu i tamo skitam,

rekao bi: onda nije frka, za nekom akcijom strka,

moj anđelek ipak je jači 

od vrageca koji te samo malo ponekad tlači,

zato šutim i pišem, ponekad uzdišem

glas je istog tona kao da je sve puno

šarenih balona,

istini za volju možda šutim

jer zapravo znam a ne samo slutim,

i ja sam mala mustra,

najfiniji bombon al zalomi se u tom paketu

i čokolada tamna, pregorka, gusta....

doček..

..volim da me dočeka
neka vijest lijepa,
melodija draga
a nervozi nigdje traga,
nasmijano lice,
gugutanje grlice,
rep pesa što maše
fini liker iz fensi flaše,
raširene ruke
su doček koji naročito paše,
zagrljaj uvijek grije,
isprika koja vodu pije,
ponekad
svega toga nema
samo tišina
iz svakog kuta vreba,
no i tada
srce mi se smije
čekanje neće da potraje
doći će on
koji sreću daje....

interpunkcija..

..svašta ti meni jesi al ono što znao nisi
da si i točka i zarez i uskličnik,
vrlo često upitnik,
prošetam te po cijeloj stazi interpunkcije
s puno inspiracije i svakom malom znaku
priključim tvoju karakteristiku neku,
a onda,
i riječ koja tvoja iznenada i bez redomata broja
sama se uvrsti
oznaku točno definiranu zgrabi
i biljeg si stavi,
ima ih dosta, crtica, zvjezdica, kosa crtica
znak plus, omiljenica,
svi oni pa i sam paragraf,
uh, kad to saznaš možda ti i neće biti prav,
no tako je to kad fakin pravi
pokušava plavušu da u svoj okvir postavi....

oni..

..imala je prijatelja,
prijatelja nedefiniranih želja,
volio da je sluša,
od njenih riječi hranila se duša,
mir je donosila, nikad prkosila,
dosta je i smijeha dala,
uvijek spremna slušla,
pričala je sve i svašta,
proradila čak i mašta,
tjerala ga da i misli,
tko zna dal bilo je i koristi,
zabavljala ga tako satima,
godina im prošla na vratima,
vjerna je bila pratilja
bez telefona, sastanka,
nikad romantika,
a lijen je bio da govori,
da o sebi i crtice prozbori,
birao je riječi,
njihovu određenu količinu
nikako nije mogao prijeći,
ipak i to malo puno joj značilo,
osjećali su toplinu
iako funkcionirali na daljinu....

smola..

..kad imaš smolu
naletit ćeš
i na banana koru
bedastoće u koloru
falš note u zboru
nekontroliranog mulca na motoru,
tada ne pomaže
ni svaštara iz garaže
lova što maže
maska što laže
a bome ni tijelo dobre građe,
jača je to sila
i nema tih kavalira
da donesu mira
dok smola u svoju frulu svira,
a onda iznenada
kad skoro na odlasku nada
svirka smole se stiša
sve opet mirno
ko da je isprala kiša....

 

korica kruha..

..korica kruha

tvrda i suha

na klupi leži

dane već bilježi,

nitko nju ne dira

kao da je list papira

bjelinom zaštićen

a zapravo rukom nemarnom

u ništavilo prebačen,

ni ptice ni ljudi

ni vjetar oštar i hudi

ne nalaze snage

da skrate beskorisne dane,

hoće li i sutra

tu isto biti

ta korica kruha,

taj simbol

sita trbuha....

sami..

..sami u galami,
disharmoniji muških, ženskih glasova
diskretnih nota radija,
sami u struji raznih priča
svih tih nepoznatih bića,
čaša i šalica, toplih, hladnih pića,
sami u svojoj interesnoj zoni
iako toliko zvukova oko nas zvoni,
čuju se tu i tamo telefoni,
sami i u svojoj šutnji
kad pogledi govore
a dodir ruku sputan zatomljuje željene puteve....

 

Bruno..

....veli danas Bruno meni

- dugo se nismo sreli,

često sam šetao tu

al nikako da sretnem onu

koja već prvi dan maštu mi zagolica

i odletje ko ptica,

slušam govor kuhan danima

i ne bi ni zastala da njegova kujica

mom crnom nije za oko zapela,

- a to ste vi, kažem glupo, gledajući tupo,

zašto da skuži da se sjećam razgovora

koji je, zapravo, bio poduži,

pripremljen očigledno 

zapričavao je poprilično,

na kraju pitao spontano,

gledajući me znatiželjno,

- hoćemo li se sresti ponovno....

ona i on..

..zaštićeni kabanicom strahova,
navukli cipele nepovjerenja,
bez mogućnosti uvjerenja
gaze stazama nedefiniranih htjenja,
želje okovane,
čežnje nedozrele,
kucanje srca
do krajnjih granica zaledile,
jel privid to trenutka
i odraz prošlosti ta dva lutka,
il samo slika koju gluma stvara,
a zapravo,
radi se o dva pritajena vulkana....

dar..

..nije samo
u šareni papir
zamotana stvar,
dio osobnosti
predan u spomenar,
boca finog pića
koje nudi fensi bar,
već i trenuci
kada dišemo kao par,
osmijehe dijelimo
dok se veselimo,
ali i uz teškoće mar,
to je i stisak mali
vrijeme koje se troši
da bi vrijedilo
pamtit imali,
dar je za mene
i misao tvoja
koja me grije
toplinom
predivnih boja....

šaptači..

..na ramenu mi stoje njih dvoje,
jedan bijeli
jedan gad
želeći da ostave svoj trag,
ne mogu a da ne čujem,
sve ne vjerujem,
to nadmetanje
tko je bolji pametovanje,
šapuću umiljato
pretvarajući se stalno,
sufliraju neprestano,
nameću riječi, rečenice čak,
da bockam il smiješim se
kad približi mi se svak,
jedan bijeli
jedan gad,
anđeo i vrag....

 

vjetar..

..zakoračim koji metar

sustigne me vjetar,

razmrsi mi kosu

tren kasnije i miris

daljine u nosu,

rado njegov zagrljaj osjetim

korak je lakši

na momente kao da letim,

hladi mi obraz, ugodno štipka

bit ću rumena poput šipka,

družimo se tako

neznam minutama broja

dijelimo nešto zajedničko

a onda opet postanem svoja.... 

prozor..

..sjedili su ko u klupi,
jedno do drugog u nekom bircu,
ne baš fensi, ali bome ne ni u rupi,
drveni parket izgubio već slavne dane,
malo pohaban
al još ne cvili kad se na njega stane,
prizor mutan za negog tko viri,
na mahove se unutra plješće
a osmijeh širi,
rekla je prozor i to može tema biti,
nasmijao se malo, nevjericu uspio skriti,
i baš taj prozor što samo tamu dao,
skrivao je prolaznike
no njihov razdragan odraz
na njem je jasno sjao....

 

kriza..

..koja zbrka u glavi

kad se riječ kriza pojavi

oznaku osobno prijavi

time odmah dobar balans pokvari,

tad sve se na stand by stavi

tijelo se refleksno brani,

disanje skoro pa se zaustavi,

grlo suho, osjećaj da netko, nešto davi,

val vrućine iznenada navali,

u što li to samo glava sve ostalo uvali,

u zapećak razum zaglavi,

fokusira se na, po njoj,

jedan problem i to ne mali

pa sve time gnjavi, 

nastane đumbus pravi,

a onda u jednom trenu 

sve se opet na noge postavi

sav taj kaos zaboravi

konačno sebe osmijehom nagradi.... 

rekla si..

..rekla si zatvori oči,

slike će same jednostavno doći,

zamisli da šetaš trgom, ulicom

može i nekom šumskom stazicom,

tad iz misli samo izvuci

pospremljena sjećanja,

mogu i zvuci,

a i boje su poželjne, daju snagu emocije,

rekla si probaj, zatvori oči

i njegova slika će doći,

povuci sreću i što ti daje,

sve one trenutke od kojih oči sjaje,

zatvori oči, desit će se čudo,

srce lupat ludo, riječi u grlu stati,

na papiru biseri će se zakotrljati....

posvećeno Biserki M.

nema ga više..

..ne, nema ga više,
njegovo tijelo prestalo je da diše,
po toj stranici života dalje se ne piše,
otišao je tiho znajući da nikom taj rastanak ne paše
iako je bilo puno vremena koje bilo je naše,
i još uvijek bi stalo u nepune čaše,
imalo se što za reći i kad putevi bili su različiti
a neki drugi prioriteti na pameti,
mislilo se i na daljinu kad nije se moglo osjetit blizinu,
nisu se vidjele oči plave
i čule riječi gotovo uvijek blage,
ne, nema ga više,
ništa neće moći sjećanja da izbriše,
nitko da kaže tako odrešito al simpatično
njegovu omiljenu riječ
isključeno....

posvećeno dragom tati Zvonimiru D. 
(preminuo 03.11.2011.)

100..

..postova

između mene i vas mostova,

slika

da bi se upotpunila priča,

životnih situacija

osobnih i tuđih emocija, nada, želja,

poticaj

za dalje jer život tako mnogo daje,

upitnik jedan više

tko bi rekao da mala će toliko da piše....

purica..

..mala figurica

purica

radnog stola čuvarica

nadarena glumica

objektiva ljubimica

izvor mnogobrojnih osmijeha

nikad podsmijeha,

ptica je to plemenita

zanimljivog izgleda

na svašta dobro asocira,

zato jednostavno

mora imat mira

dok na mom stolu

uspješno se producira....

halloween..

...tko li će ovog dana

tjerati strah u kosti drugima

a tko onako općenito,

bjež od mene i bolest i smrt i sotono,

straši, plaši,

nek se i iza puno njih zapraši,

no nešto drugo ipak je važnije

svo zlo bjež što dalje,

da totalno nestane

bilo bi najbolje,

zato,

ako sretnem

vješticu, duha il vampira

imat ću potpuno mira,

nije ništa osobno

tjera se negativno,

pa ni mrski pauci i kosturi

neće učinit da mi se osmijeh zaledi,

bude li dobre klope i vina

bit će to i zabava čist fina....

vještica..

..današnja vještica dobra je curica

zelenih okeca, nestašna duha,

mala gnjavatorica u diplomaciju obučena

brza pričalica, nikad u svađu uvučena,

ta kamuflaže majstorica dobrog odgoja pristalica

velika je mazica ne teškog karaktera,

u čemu je kvakica tajna je velika

jer simpa šašavica bez markiranih puteva

uspijeva vodu na svoj mlin da dotjera,

misliš li da to sam ja? ha, haha, ha.... 

zubar..

..zašto se bojim zubara,
zašto mi i sama pomisao
otpor, nelagodu, stvara,
u tijelu muka prava
još nisam ni krenula a boli me glava,
slažem slike, film se vrti
zar tad će biti trenutak smrti,
ma sjeti se kako mirne ruke ima,
nastup siguran, uvijek sve štima,
čemu tolika parada, pitam se nijemo,
ako nećeš ići lijep osmijeh će da ti strada,
moj adut važan, ne želim ga se odreći
ipak daje doprinos mojoj sreći,
i zato opet ću kao i do sada
hrabro otići do zubara....

 

susret jedan..

..u crno obučna
ušla je u kavanu,
pogleda sigurna
posjetioce provjerila,
njega nije bilo,
brzo stol odabrala,
pozicija,
pogled prema vratima,
i čekala,
njega,
kosu popravljala
noge prekrižila
suknju izravnala
kavu naručila
i čekala,
njega,
kava još nije stigla
kad ona se digla
ruku mu pružila
obraze izljubila,
izmjenjivali su riječi, poglede
a onda bi im se odjednom
ruke spojile,
on crvenokos, ona plava
nestali su ubrzo
u noći grada....

bura..

..bura u nutrini vlada,
možda pisanjem vještim izađe sada,
pokrenuta u trenu stati ne zna,
od ničega ne želi niti da preza,
kovitla misli, tuku se riječi
barijeru dosta lako je prijeći,
ego povrijeđen, razum šutke moli
objasni suvislo il me se kloni,
a bura bjesni, nikako da ode,
krenula u nutrini naglo,
još ne želi do slobode....

 

večeras....

..ne nudi mi večeras
gutljaje porta,
ne nudi niti zalogaje
kolača od oraha,
nudi mi večeras sebe,
bez vrpci i mirisa, ukrasnog papira,
budi ti, samo ti u ponudi,
želim tebe bez šminke i pardona,
čistog, bez šablona,
budi moj, daj mi sebe,
otvorit ću se kraj takvog tebe,
pusti, ma pusti sve što bilo je,
sada sam tu
i samo voli me....