..moja polja miruju u hladnom zimskom ozračju,
maglica nad njima bdi
dok duša mi tebi u zagrljaj odlazi,
toplinom se ogrne
tvojim mirisom napuni pukotine,
prostruji dašak trebam te,
uzdasi šapuću dodirni me,
a onda sve raspline se,
skupljamo tad osmijehe, prosipane čežnje
trenutke nježne,
jel osjećaš da zovem te
da skineš svoje omiljene cipele,
u polje sneno da zakoračiš,
sve obazrivosti polako svlačiš,
rasprostreš bezbrižnost, okovanu sputanost,
pustiš da te noge bose u prostranstvo moje nose....
Nema komentara:
Objavi komentar