toplina..

..što volim

kad je toplo

za noge, ruke, guzu

ako nije

ne otkopčavam

nimalo bluzu,

neka je i srcu,

kud ćeš više,

tada se ne kašlje, kiše

ne trebaju maramice,

zato me zagrli,

fućkaš brojke termometra,

zagrli me, bit ću sretna....

u liftu..

..na nekom katu, ne znam kojem 
dok kretala sam prema svojem
i nanašala šminku na usta
ušla je ta glavešina muška,
uvijek ga prati bar još jedan
al sad je bio sam, zapravo neugledan,
rekao je dobar dan, zbog bontona, 
nisam naime ja iz njegova ešalona,
tako smo u liftu bili dvoje kad lift stao je,
pogledao me brzo, plaho
procjenjujući može li u mom društvu proći glatko,
bez vike, cike i galame, histerije prave,
a ja bila brža od njega, stisnula gumb koji treba
pa dežurnoj curi rekla kratko izvucite nas brzo
jer biti će naopako,
sjeo je na pod lifta čekajući spas
niti riječ nije rekao, bar ne na glas....

 

vino..

..vino je hrana, kažu neki
pijuckaju ga i osjećaju se veliki
jer dozu znaju pa u njem uživaju,
vino je fini napitak
to vrijedi uvijek bio petak il svetak
kažu oni koji misle na probitak,
vino je alkohol štetni
upozoravaju, valjda, najpametniji,
iako mudro zvuči
pitanje je kako se ponašaju u svojoj kući,
o tome sam razmišljala dok zdravicu bez mašte
na nekom domjenku sam slušala....

ples riječi..

...kada se riječi na ples odluče
nije važno gdje si, doma il van kuće,
pero se tad u ruku uvuće,
na sat se ne gleda,
na papir mora svaka tad da sjeda,
nije bitno ni kako izgleda
ofucano, staro il ko fina dama
već da svaka sama red svoj prati,
nit da strši nit da redoslijed krati,
u tom ritmu zadane si teme
ne smije biti ni malo dileme,
sklad sviju želja je svake,
jedino tako otplesani ples
vinut će ih u oblake....

 

volim..

..volim kad zora rudi
i kad me zraka sunca budi,
volim miris jutarnje kave
i mir s ove strane brave,
volim proplanke zelene
i morske dubine,
polja puna maka
i igru oblaka,
volim kad bosa travu gazim
i kad tebi prilazim,
volim i one dane kad jutro nikako da svane
a misli samo hrle
onom kojeg moje ruke žele da grle....

 

Sretan Božić!

 

dlan..

..ništa ne držim u ruci
dlan je otvoren,
vidi se bjelina pusta,
staza ravna, ona glavna,
što je dano nigdje ne piše,
dal postoje hrpe, ladice pune
koga, čega,
ne broji nitko više,
sklizne kiša,
dodir,
koja moneta,
što bilo bi
da dlan osta zatvoren
ne, ne bi bio smak svijeta,
samo slutnja
da nisam dala dosta,
zar trebalo je još i mrve otete od ponosa....

krema..

..kako je fina ova krema,
dobro mi čini dileme nema,
koža glatka, bore nešto manje,
definitivno sam popravila
svojih godina stanje,
nije da želim biti ono što nisam,
zbog kreme neću postat
drugačija no jesam,
samo sam i ja
član potrošačkog društva
a što ću kad i moj tonus pomalo popušta,
šutim i mislim neću na sva zvona
tek kad primjeti
moja prijateljica ova il ona....

 

pogledaj..

..pogledaj mi oči

sjaje od strasti,

u toj mirnoj noći

ostajem bez vlasti,

pogledaj mi osmijeh

sve će ti reći,

čisti je grijeh

znat ćeš bez riječi,

pogledaj mi tijelo

svila ga pokriva,

dotakni ga smjelo

ljubav nek otkriva....

nešto....

..između ništa i svašta
puno je nešto,
ništa nije jasno
ako nešto ne zauzme mjesto
jer misli se na svašta
kad ništa se umiješa
a nešto u pozadini zijeva,
zato treba,
da ne bi bilo nereda,
uvijek nešto sa sobom nositi
i tako prkositi
svašta zbog kaosa,
nešto je uvijek uz mene
i kada po zlu krene
svašta se raspline,
tako i mašta primiri se,
zato ozbiljno shvati me
nešto uvijek imaj uza se
jer bez nešto,
ništa i svašta, zaista,
lako zarate sve....

 

miris klinčića..

..kuhano vino miriše,

izaziva nosnice,

dvije pune čaše smiješe se,

ne reagiramo na njihove pozive uporne,

nešto drugo nam važnije 

u tim trenucima izolacije,

sudbina je učinila svoje 

sad igramo igru za dvoje,

tvoje ruke zovu me,

glumim da nećkam se,

a onda pogled svlačim te,

bez riječi vrište vibracije,

govor tijela sve jači je,

nestaje negacije,

puštam da ljubiš me

dok udišem klinčiće mirisne....

moja polja..

..moja polja miruju u hladnom zimskom ozračju,
maglica nad njima bdi
dok duša mi tebi u zagrljaj odlazi,
toplinom se ogrne
tvojim mirisom napuni pukotine,
prostruji dašak trebam te,
uzdasi šapuću dodirni me,
a onda sve raspline se,
skupljamo tad osmijehe, prosipane čežnje
trenutke nježne,
jel osjećaš da zovem te
da skineš svoje omiljene cipele,
u polje sneno da zakoračiš,
sve obazrivosti polako svlačiš,
rasprostreš bezbrižnost, okovanu sputanost,
pustiš da te noge bose u prostranstvo moje nose....

ponedjeljak..

..ma tko ne voli ponedjeljak
mora da je bedak,
što ima da se dan voli ili ne voli
i svatko tko ima imalo u glavi soli
voli ponedjeljak baš kao i dan svak,
istina, znači kraj vikenda
nekog putovanja, tulumarenja
duljeg spavanja, ljenčarenja,
al gledat treba s vedrije strane
slijede u njem sati,
sati u kojima sretnici rade,
đaci i studenti vijuge bruse
penzići se međusobno druže
a neki i unuke nose,
dobar je to dan
a kako i ne bi, kad na taj dan
desilo se da i tebe upoznam....

dan..

..dan kao san,
detaljno pripreman
nikako nesuvislo nabacan
neveselo obojan,
nikad prije ispucan,
kopiran,
ikad prije
nekom drugom serviran,
jednostavno poseban
samo tebi dohvatan,
danas je ispisan,
idejno moj
da bi postao i tvoj....

 

bubica..

..zvao me bubica,
ima tomu godina,
malo sam se i ljutila,
kriva je asocijacija,
odmah mi ispred očiju protrčala
mala crvena marica,
nisam na njih alergična
al nekak mi nedefinirana,
i leti i šeta, ne bira kamo sleta,
a onda i misao manje simpatična
zar nisam dosta pričljiva,
uvijek tako upadljivo kričljiva,
sve skupa bezvezarija,
možda namjerna fakinarija,
njemu odlična tepalica
meni mozga smetalica,
kao da je to osjetio
tako me zvati prestao,
pronašao je, vjerujem, spontano
riječ koja mi ne smeta,
što mogu, volim kad mi se tepa....

 više ili manje..

..više il manje zagrljaja daješ
znam da zbog tog broja ponekad se i kaješ,
osmijehe redovno dobivam,
da ih volim uopće ne skrivam,
više il manje imam vremena za sebe
glavno da radi očekivane količine ne zazebe,
desi se da svašta ide mi na živce
u konačnici to su samo tek trice,
više il manje sretno protiće nam vrijeme
izgovorit na glas konkretno
bilo  bi možda žalosno il prepotentno,
više il manje ima puno toga,
u globalu, živi se život
kako se zna i umije u okruženju
sve većeg smoga.... 

nemam..

..danas nemam pjesmu za tebe,
ne zbog ljutnje il me nešto grebe,
nije ni tuga, imaginarna slutnja,
izolirano se osjećam već od jutra,
znam da mi fali zagrljaj mali,
riječi dušo moja
želim dotaknut prostranstva tvoja,
pogled što prodire u dubinu
ne vukuć ništa na površinu,
u ovom momentu daleko od negdje
misli lutaju tražeć tvoje svugdje....

nešto drugo..

..nisam ti srce dala
pa kako bi bez njega živjela,
to samo pjesnici tako kažu
al i ti i ja znamo da lažu,
ta figura česta
u mojoj glavi nema mjesta
kako god lijepo zvuči
i kolko god paše duši,
nešto drugo imaš moje
nešto bez čega ostat
svi se boje,
nema boju, ni miris, svježinu
ali zato ima snagu silnu,
veliku daje moć
ako je bez kontrole
može po zlu poć,
tri slova definiraju taj dar
neću da na glas kažem,
nestao bi sav čar....

 

zezalica..

..zezalica jedna mila lica
ideja puna ko kvaka klica,
ko broj slamčica natovarenih na kolica
a bome i ko ljubavi puna neka šiparica,
prešla se
ko naivka od varalica, crvena lica,
bedasto uporan, sunčanica,
pokisli, zaboravljena kabanica,
i sada
bilda srce, ustrajalica
sklanja pogled, posramljenica
nikad više, lakovjernica,
nadu zove, želi ogradica,
eunuhe, tim čuvalica,
kontrolu svih tipova nasrtljivaca,
nikad više negativnih posljedica....

pismo..

..pismo ću napisati,

nikome poslati,

izbacit ću neke sate

da me više ne prate,

da se nikad u misli ne vrate,

košara je to mala

nije baš ni teška,

ali neka ode

unutra je samo ono

što bilo je greška,

otkidam dio sebe

svjedoke ne želim,

to uspjeh je samo moj

i sama ću da se veselim....