cvikse..

..koja im je definicija
kakva pozicija
potreba, nužnost
ukras, važnost,
može biti oboje
svak zna svoje
ja ih imam nekoliko
tek toliko
za nužnu potrebu
ali i kao modnu odredbu,
sve si utvaram
da mi dobro stoje
a i vesele se
oči moje....

mirisi..

..prirodni
muški ženski
izazivaju odbijaju
privlače odvlače,
dodani
kamufliraju otkrivaju
otvaraju guše,
poklonjeni kupljeni
razočaraju oduševljavaju
traju zavaravaju,
hoćeš nećeš
ali mećeš,
davno znani
još uvijek priznani
neće biti nikad
zapostavljeni....

..ono sve što znaš o meni..

..volim slušat Arsena
zbog riječi u njegovim pjesmama
a i muzika je pjevna, lagana
prati dinamiku stihova,
..ono sve što znaš o meni
to je stvarno tako malo
u d'vje riječi sve bi stalo..
moja je omiljena
prati me godinama
nije baš da mi je zaštiti znak
al istina je
da o meni ne zna baš puno svak,
..ne znam dal' dan će doći
kad' ćemo sami ostati
kad' ćemo dugo pričati
jedno drugom sav, sav život svoj..
možda se jednom i desi
da ogolim dušu svoju
i zagrlim tvoju....

poštar..

..gledam svog poštara
na ramenu mu torba teška,
ljubazno me pozdravlja
nije to slučajnost, greška,
a ja
baš sam se razveselila,
malo i zastala
pa se zamislila
koliko u glavi ima
imena, stanova, familija,
tko zna koja sam ja po redu
kojoj dobar dan poželi
pa nastavi
pisma, račune..
dalje da dijeli....

još jedan rođendan..

..baš sam
nekako sretna,
jer još sam
za godinu pametnija,
brojka se povečava
al dobro je,
nisam u tome sama,
ne hvata me noćna mora
iako se ima pokoja bora,
još uvijek se zeza
i ne pravi drama,
po noći dobro spava,
godine ipak ne stavljam na sva zvona
pa zbog tog od drugih nisam gora,
danas u planu je zabava fina
naravno uz razna jela i vina
bit će i jedna fora,
godina na torti
biti će rimskog broja....

može li..

..u razbacanim riječima
opojna mirisa
biti magnetna snaga,
vjetar nemoćan,
mrak neizvježban
a ja slaba,
možda prašina
il monotona muzika
silovitost odagna,
pa da se rasprši
u prosjećnosti završi
nemir skrši....

jutrom..

..snena
još pospana
u polusnu
uljuljana,
od tvojih ruku
zarobljena,
toplinom
preplavljena,
ljubavlju
omamljena,
željom ispunjena....

putevi..

..kako su samo različiti
čak mašti teško dokučivi
u svoj svojoj raskoši,
vijugavi, ravni
dosadni,
nezaboravni,
makadamski
asfaltirani
neki i minirani,
popločeni,
puno puta smočeni,
klizavi,
ne prilazi,
pazi..
svi nekud vode
ali samo preko slobode
pravi osjećaj daju,
kvalitetni život tkaju....

negdje..

..na malom brežuljku
u jednom trenutku
samo stisak ruku,
sijeno u kosi
prsti bosi
pjevaju kosi,
večer se spušta
negdje cvili ljuljačka
nema više maslačka,
grliš me očima
zoveš uzdasima
nema mira,
popušta stisak
probija želje vrisak
na svakom djeliću kože
vreli otisak,
miriše sijeno
skriva davanje nijemo....

sjećanje..

..dan se polako
lijeno vuće
sparina u svakom
djeliću kuće
šuti drveće
grli me mirisom raslinje
nema te
čežnja domilila do mene,
dok gledam galebe
i nemirne valove
prisjećam se
..jednog jesenjeg sumraka
dva zbijena šetača
ruke u džepu njegova ogrtača
i rastanak uz želju
da se doživljaj vraća..
čežnja sve dublje i dublje
u mene korača....

briga..

..koga briga
dal mi se sviđa određena knjiga,
dal kišu volim
il Bogu se molim,
koga briga
hoću li danas pohano jesti
u kakav auto sjesti
čitat novinske vijesti,
koga briga
dal ljubim njega
tko mi sve treba
jel sam li sretna do neba,
ma koga briga
jel sam li crna il plava
raste li u mom dvorištu trava
na vratima jedna il više brava,
a mene je briga
da li je tvoje nebo
sivo il plavo
a tijelo zdravo,
jel osmijeh u prvom planu
bez nervoze u proteklom danu
a moj poljubac još uvijek
čuvan u tvom dlanu....

kreni..

..u vrućim danima odmor u mislima,
tijelo hlad traži
najrađe se vidi na plaži,
bez briga, stresa, pritisaka
samo neka laganica,
no to nije baš i politika tvoja,
draga trenerice vježbanja moja,
jer kako kažeš
tijelo savršena a naročito lošijeg kroja
pod stegu treba uvijek staviti
i razgibavanjem se baviti,
ne gledati svetke i petke
tražiti posebne prilike
već cijele godine raditi
tek onda će se pohvale za izgled zaraditi,
iako kao tvoje sljedbenice to znamo
sada ti hrabro zajednički kažemo
ma pusti pilates
zumbu, ples
spakiraj kofer i kreni i ti
na morski urnebes....

zmija i ja..

..trenutka dva
zmija i ja
zastale oprezno
odmjeravale se plašljivo,
što da se radi,
koje oružje da se vadi,
obrana smišlja
situacija
ne baš bliska,
zatečene obje bile
borbe se ne mile
tek misao nam čista
da si bar kamen, glista,
gledale se tako
na asfaltu vrućem
što nas to hipnotiziralo
kojom šifrom, ključem,
a onda iznenada
okrenula sam leđa,
krenula zaobilaznim putem,
pa neće me sad omest
ta zmija smeđa....

hitno..

..hitno mi treba

tvoj komadić neba,

baš ta boja

posebno plava

jer duša predugo spava,

da me zagrli

malo stisne

zadrži tako,

brzo će od sreće

probuđena da vrisne,

budi dobar

još nešto hitno uradi,

zaviri u sebe

osjećaje izvadi,

neka budu na suncu i vjetru,

ma ni kiša ne smeta,

samo nek me vide

u tvom naručju sretnu....

još tren i..

..sam sjedi
bez novina, cigareta
ko pusti otok negdje
u nekom kutku svijeta,
sunce ga grije, upija toplinu,
vidi se po sakou
odmaknutom u širinu,
a tišina jaka
skoro para uši
zašto se toliko čuju
moji koraci po tom šljunku
dok se primičem s tjeskobom u duši,
mora da me čuje
iako ne okreće glavu,
hoće li išta reći,
pomaknut se
il ostat i dalje u tom stavu,
neizvjesnost sve veća
postaje mi vruće
kud sam krenula na tu šetnju
a ne ostala kod kuće,
još korak dva
bit ću mu blizu
hoće li uhvatit ruku moju
hoćemo li prebrodit krizu....

 

li la....

..kad odeš na more
ne znaš što je gore
nebo puno oblaka
il neprikladna obuća,
bura što puše
il tegle što se svako toliko ruše,
kuća hladna neko vrijeme,
stalna pitanja,
nijedno bez dileme,
bit će da ništa od toga,
bar što se tiče slučaja moga,
nije sve navedeno toliko važno
kao suputnik
koji ima grlo snažno,
teme bez kraja
a mašta nikako da stane
već stalno bez prestanka baja,
nešto od toga nije mi dobro sjelo,
ma da je bar loše jelo,
nisam bila u fazi slušaj priče,
druženja bez kraja
a onda nesanice dok ne sviće,
prošlo je i tih 4 dana
moja stara teta nije bila sama,
meni je rit vidjela puta,
uh, kako je dobro ići radit sutra....

posvećeno Nevenki K.

tuga..

..nepozvana, sama
ledena osmijeha,
za dana,
kročila je sigurno,
za sve ostalo
bilo je izgubljeno,
bez zvona, najave
probila se kroz zidove,
ohladila ruke,
utišala sve zvuke,
zavladala suvereno
otpora nigdje, sve pokleknulo
kao izgubljeno, raspršeno,
netragom nestalo
i ono što u osmijeh omotano,
optimizmom obojano,
bez grižnje savjesti
ostvarila je sve
što bilo joj na pameti,
izbrisala snove, potopila brodove,
na dno povukla svašta
ne samo ono što stvarala je mašta,
i kako da sad ode
kad pune joj ruke slobode
a podanici, poslušni vojnici
slijede je slijepo
bez vizije što bilo bi lijepo....