..sam sjedi
bez novina, cigareta
ko pusti otok negdje
u nekom kutku svijeta,
sunce ga grije, upija toplinu,
vidi se po sakou
odmaknutom u širinu,
a tišina jaka
skoro para uši
zašto se toliko čuju
moji koraci po tom šljunku
dok se primičem s tjeskobom u duši,
mora da me čuje
iako ne okreće glavu,
hoće li išta reći,
pomaknut se
il ostat i dalje u tom stavu,
neizvjesnost sve veća
postaje mi vruće
kud sam krenula na tu šetnju
a ne ostala kod kuće,
još korak dva
bit ću mu blizu
hoće li uhvatit ruku moju
hoćemo li prebrodit krizu....
Nema komentara:
Objavi komentar