tuga..

..nepozvana, sama
ledena osmijeha,
za dana,
kročila je sigurno,
za sve ostalo
bilo je izgubljeno,
bez zvona, najave
probila se kroz zidove,
ohladila ruke,
utišala sve zvuke,
zavladala suvereno
otpora nigdje, sve pokleknulo
kao izgubljeno, raspršeno,
netragom nestalo
i ono što u osmijeh omotano,
optimizmom obojano,
bez grižnje savjesti
ostvarila je sve
što bilo joj na pameti,
izbrisala snove, potopila brodove,
na dno povukla svašta
ne samo ono što stvarala je mašta,
i kako da sad ode
kad pune joj ruke slobode
a podanici, poslušni vojnici
slijede je slijepo
bez vizije što bilo bi lijepo....