nisam tu..

 to je zima..

 puši vjetre..

 dani..

rješenje..

sanjalica..

 nestrpljive..

 zalazak..

 takav dan..

 svake godine..

još uvijek..

..što danas ti fali
kada sunca dosta ima,
zdravlje bez problema
i nije ti zima,
frižider je sit
ne stane išta više,
novčanik podeblji
auto kliše,
odgovor i dalje daju
one tvoje riječi
..ti biti ćeš
ona zvijezda što prva
na beskrajnom nebu svijetlost
svih zvijezda će palit,
a kad naiđe oblak
tvoja svijetlost
će mi falit....

dušo..

..rekao je dušo,
do tad nikad nije,
zašto je zastala
i osjetila toplotu,
dal zbog njega koji joj to kaže
i zvuka tona koji možda ne laže,
dal zbog snage same riječi
il možda nešto osobno
što sama ne želi si izreći,
ta to je samo riječ
što izgovori se glatko
i jest da zvuči slatko,
al da se iza svake slatke riječi
išta više krije
racionalno prepoznat morat će čim prije....

tek nešto o njoj....

..što reći o njoj bez patetike i finesa
         -kako kaže stara fraza-
ta i ona je samo čovjek od krvi i mesa

..dakle, kad je bila dijete
fascinirale su je rakete,
htjela je atomski fizičar biti
i po cijelom svijetu pametovati,
da je ta odluka bila kriva
znat će dok je živa,
nedugo nakon toga
trčkarala je oko ping pong stola
lopticu naganjala i sva sretna pri tom bila
biti masjtorica, odluku je donijela,
bilo je tu još ideja al su starci rekli dosta,
ozbiljnog se primi posla,  
zato, gradivo na faksu utvrđivala je strasno
al prvo je usvojila foru da nauka nije zec
i bilo joj krasno,
dobra cura purgerica
postala je konačno ekonomistica
zna da misli, da se smiješka
i svakom je odluka teška
reći ne takvoj personi
bilo da se radi o bizarnosti il fazoni,
godine idu, u njoj još uvijek vražičak ne spava,
pisati blog sad joj fora baš prava,
..ma o njoj stvarno bi bilo dosta,
dosta čitanja, pametnijeg se primite posla  -:)

eto..

..eto kiše
kiše koju nosi jesen  
jesen bez slobode u zraku
zraku prepunom mirisa
mirisa preko maske
maske nose život
život ograničen strahom
strahom komandiraju nevidljivi
nevidljivi gdje vam je kraj?
kraj nas vraća na početak
početak je u znaku kiše
eto....

 sad je dosta..
 
...sad je dosta,
zar blog
da mi siroće posta,
početak bez kraja
slijepa ulica
na putu željenog raja,
napuštena oaza
a bio mi više nek maza,
ventil dobre kvalitete,
mjesto susreta,
vodio me do drage mi mete,
toliko dobrog mi dao
a sad ga tretiram
ko da je zao,
ma sad je stvarno dosta,
prigrlit ću ga,
opet rado,
dosta je bilo posta....

Lošinj..

..odmaknuta od vreve

corone, posla, stresa,

preko otoka Cresa

na Lošinj sam došla

da bi opet pronašla

mirise drage

i uvale male,

staze što mame

da bez galame

uživam u miru,

u zovu mora,

šetnji ispod bora,

i ponovno me osvaja

bez puno sjaja

prirodom svojom čistom,

ljepotom tako bliskom....

majstor..

..kad majstor kasni

osjećaji postaju

uzburkani,

nijansirano strašni,

tlak se diže

eskalacija riječi sve bliže,

a kod njeg faza

muk, tišina,

u mišjoj rupi se skriva

dok novac dobiven

sigurno već popapala tmina,

kad će da se javi

kaže nešto dobro,

potrošio do sada sve isprike,

što je za takvo stanje bilo presudno?

vjere sve manje ima

nada sve tanja

gdje mi bila pamet

pa nisam sve mlađa,

sve starija sam, starija....

dragom prijatelju..

..volim te sresti
iako rijetko kad smo sami,
jedna nova dimenzija
tad se javi,
volim kako me gledaš
onako ispod oka,
il samo umišljam
i to mi ego govorka,
al sigurna sam u jedno,
da osmijeh koji ti izmamim,
znači,
da nije ti baš svejedno,
draga sam tebi,
prijateljstvo to je staro
i od tog se ne nudi više,
u konačnici znaš
da moje srce
ipak za nekim drugim diše....

odmah il sada..

..poželiš li nešto

odmah il sada

u glavi može nastat

momentalno, velika parada,

tisuće zvonaca

zvoni na uzbunu

misli krenu

i u negativnom smjeru,

odmah il sada

teško je maknuti,

stalno moraš trenirati,

strpljivosti težiti,

čekanju se prikloniti,

nikako se ne slomiti,

sve će doći na svoje

vjeruj, vjeruj u riječi moje....

nekako.. 

..nekako sam sjetna

zgrljaj mi treba,

osjećam se sama

a to mi ne treba,

nisi pored mene

nije važno zašto,

slutiš li i malo

da ne bude kasno,

ruke želim sada

da me stisnu, snaže,

poljupce meke

da sjetu ublaže

trebam li ti reći

sve te misli svoje

zar ne možeš dokučit

raspoloženje moje....

praznik..

..ako niste znali,

danas je praznik mali,

rođendan imam ja

što je razlog pravi

da se organizira

vesela proslava,

dragi ljudi će mi doći

zabavljat ćemo se

i preko pola noći,

neće da fali jela i pića

posložit će se opet

jedna lijepa priča....

makovi..

muškarci..

..muškarci su kao knjige

deblje, tanje

veće, manje,

na početku nepoznanica

a kad dođe zadnja stranica

priča zakrabuljena, proračunata

poput lopoča se otvara

no uz niz pitanja

podosta skitanja,

raznih krivulja lutanja

radi namjernog skrivanja

glavnog aktera,

draž čitanja

uvijek je prisutan

ali sjaj draži

ponekad se i povećalom traži,

no zna biti i otkriće pravo

zasluži pridjev

divan, poseban..zapravo....

općenito..

..danas je nedjelja,

općenito, dan

mira i bez puno nereda,

isčekivanog blagdana u zraku,

za neke ipak svijetla u mraku,

općenito, prosječnog ručka,

uz uvijek one kojima se

baš za sve fućka,

više il manje smijeha,

široke lepeze grijeha,

zaborava što blaži,

onih koji žive u laži,

općenito, nije slabo

ako se ima love i živi zdravo,

zagrepst dublje sad neću,

bila bi tužna,

uništila bi, općenito,

ionako krhku sreću....

nema me više..

..ne, nema me više,

još samo moja sjena diše,

nestajala sam sve tiše i tiše

u želji da ostvarim možda previše,

a bila sam ti kap na dlanu,

baš u svakom danu,

udisaju,

sanjarenju,

kroz prste si me pustio,

suzu sigurno nisi ispustio,

dal zadržati nisi znao,

il suviše si se bojao,

tek iskliznula sam,

tebi neprimjetno,

tako sjetno,

a možda, možda ta slika

nije bila slika moga lika,

sve se sada iz memorije briše,

ništa novo

neće dugo, dugo da se piše....

ignoriranje..

..tko voli kad ga se ignorira
nitko, pa ni ja osoba fina,
pustit ću nek uživa u svojoj nadmoći
al samo sebi stavlja maglu pred oči,
za mene to je znak nemoći
jer suočit se s istinom
isto treba moći,
znam da je najlakše pobjeći,
ispred izazova uteći,
ne, neću ga kazniti
već osmijehom dotaknuti....

kaktus..

život i to je..

..život je ozbiljna igra,
ima puno igrača,
svak svoju cijenu plaća
kad gubi u trenucima slabosti
kad misli su pune dragosti,
naplate isto ima
u trenucima sudara razuma,
u srazu umova,
dobici su poanta, kao svugdje,
računi se ne čuvaju nigdje,
recepta baš sigurnog nema
i ako ti razum drijema
i ako oprezan nisi
daleko ćeš biti na top listi,
život je igra sa svakojakim igračima
sa svojim zamkama, labirintima..
u kojoj smo, bez pozivnice
i ti i ja....

oaza..

..boja pažljivo odabrana
ukradeni dašak proljeća
toplina primamljiva
i nastane oaza mirisna,
dušu i tijelo opušta
ta atmosfera ugađanja
toliko željenih dodira
bez vremena,
tad svući ću haljinu latica
povući sve čežnje nemira
bez ograda i srama,
u toj oazi što pripada samo nama....

po čem se danas pamti..

..hoću li večeras znati
il će trebati kasnije,
na čas, da se vrijeme
koje izmiče, vrati,
koliko treba
da se sakupi slika,
za moći izdvojit željne
il pretražit stranica dnevnika,
da onda istina gola
počne da priklještena viri
ispod tepiha, stola,
selekcija se pravi
ne da zabavi
dobar izbor nagradi,
već samo da se
opet jasno postavi,
za one odbačene, manje važne
neće se zvati nitko
da ih popravi....

svuda je lijepo, al...

..doma je najljepše,
doma i voda
bolje paše,
mljacka se slobodno,
ne osvrće se i bude neugodno,
a tek krevet,
koliko god bio stari,
pravi je za leđa
i radit one stvari,
da ne pričam o raskoši ormara,
ne svodi se sve na par stvari
i pazi da ne usfali,
udobnost kauča
može stalno da se testira,
nema gledatelja
pa da te oštri pogled nervira,
ma doma je doma,
uvažavam sve razne ljepote,
biti doma i kad je u njem kaos,
jednostavno vrijedi ona
kud ćeš ugodnije divote....

novi list..

..došao je red i na mene
da novi list okrenem,
kažem doviđenja ekipo
bilo je zaista
dinamično, zanimljivo, lijepo,
putevi nam se razilaze
neka vas i dalje nedaće zaobilaze,
budite vrijedni, veselja puni
budućnost nek vam se smješi
ne dajte mjesta depresiji i glumi,
vrata ne zatvaram ja
tek idem,
na neka druga mjesta, zadatke, događanja,
i ako se desi
da nađemo se na nekoj cesti
rado ću proći dio istog puta,
uostalom, tko zna
što nam nosi sutra....

Sretan rođendan!

..i danas netko rođendan slavi

i danas netko ima puno želja

a prva je sigurno - da budemo zdravi,

želja je isto da se počasti

da se nešto pojede uz puno slasti,

zagrljaja dragih da se primi

zdravica popije bez da se

od briga u glavi dimi,

još uvijek nas virus prati

uh, toliko želimo sa se

stanje od prije u normalu vrati,

svejedno,

svi dragi znani i neznani

iako imate danas rođendan

držite se kod kuće, po strani,

bit će dana za slavlje,

danas ipak moramo misliti

na sveopće zdravlje....

SRETAN USKRS!

..Uskrs je pred vratima

i neka svima nama

bude dobra volja i vjera u srcima,

da strpljenje i solidarnost

bude u mislima i postupcima,

da niti u jednom trenu

ne zaboravimo

za što je muka i patnja

na križu bila

da bi baš nas oslobodila....

život ide dalje..

..i lijepo i ružno
i veselo i tužno

sve svoj kraj ima

bilo da nas to veseli

il zato nam pri srcu zima,

sunce i dalje sije

ptičice male u gnijezdu

jedna drugu grije,

magnolija cvate ponosno i sretno

suton se vuče polako i sjetno,

pojedinačne brige uvijek

su na prvom mjestu

al globalno, svi sad mislimo često

kad će taj virus da nas ostavi,

kad će prestati sve nas da gnjavi,

strah je u svakom kutku svijeta

izolacija poznata širom planeta,

i tome će doći kraj

no sigurno nikad neće biti isto, znaj.... 

potres u Zagrebu..

..sekunda je bila dosta
pa da nesigurno u domu posta,
sanje pažljivo tkane
u neizvjesnosti ostale nanizane,
žalosni prizor se ukazao
no nije na tome stalo,
zgrade naoko u redu
unutrašnjost pokazuju
upozoravajući stop korištenju, 
što to priroda učini
a godinama stvarali ljudi,
usta su ostala nijema
pred onim
što priroda potajno kuha i sprema,
al bit će opet dobro,
svi vjeruju u to,
uz veliku nadu
nikad se nigdje ne ponovilo....

jednom..

..jednom ćeš znati
zašto sam htjela
toliko toga ti dati,
bez spiska,
nabrajanja želja,
što bi ti predavala
s puno veselja,
      i slutnja i nagovještaj
      i riječi na dlanu,
      uvijek su dosta
      kao naznaka
      da se nešto uzme ili
      stavi na stranu,
a ti
jednom ćeš znati
zašto u nastojanju
nisam znala stati,
usprkos nekih davanja
odmah zaleđena
kao za kasnije proslijeđena,
      jednom ćeš znati
      a ja
      ne, neću te pitati....

hvala ti..

..iznenadit me nije lako
i ne može to baš svatko
ali eto, neko veče
i to ne uz svijeće
i ne uz cvijeće
njemu je to uspjelo,
ma totalno me oborio,
od iznenađenja
nisam drugo znala
već sam samo rekla
hvala
a poklon doslovce upijala,
on fakin jedan
skužio da blijedo gledam,
fakinski se smijao
i u nastaloj situaciji uživao,
bila je to lijepa večer,
dalje neću da rečem,
suviše je osobno
da bi javno bilo ispričano....

ogledalo..

..imaš ogledalo,
nije važno jel cijelo il napuklo,
vidiš sigurno u odraz utonuto
svoje lice
kao iskreno il iskrivljeno,
ono želje uma prenaša
pa otvorenost poklanja,
il u premazima boja se sakriva
tražeć tako oaze mira,
vrijedi li ta izolacija svoga ja
nikad pokazana prezentacija
pomanjkanja blizine,
nečije topline,
odgovor zna samo onaj 
tko vratara jednog smjera se igra,
a ona druga strana
ako je uporna, dosadna potpora,
možda može pomoć da istina ispliva,
tužno je što se zaboravlja
da život ima tako malo dana....

čaj..

..volim piti čaj
jer napitak taj
dobar osjećaj neki budi
pa se rado prepuštam toj strujećoj ugodi,
još ako je i društvo pravo
može biti baš zabavno,
sresti pa sjesti
misli uzajamno plesti
uz malo muzike
da bude opuštenije,
i zato kad se sretnemo znaj
popit ćemo čaj....

bijela boja..

..bijela boja me ne fascinira
zapravo ne da mi mira
i na promjene me tjera
bilo da je to haljina bijela
il zidovi prazni,
jednostavno bi poželjela
da unesem nered u taj bijeli red
dodat nešto osobno da bude šašavo,
zato i onda kad ćeš me sresti
i sa mnom negdje sjesti
bijelo neću imat na sebi
čak i ono što će biti nevidljivo tebi,
uvijek vesele boje nosim
kao da nečemu prkosim....

noćas sam tiho kradom..

..noćas sam tiho kradom
lutala tvojim gradom,
ma nije da sam krila nešto
već sam zaželjela da provjerim sama
ima li čarolije među nama,
bilo mi je lijepo na krilima vjetra
dok kružila sam okolo uz tračak svijetla,
da neprimjetna budem bila mi želja
i pri tom osjećala veliku kap veselja,
shvatila sam u tim trenucima mira
da je taj izlet mali
zapravo točka na i tvojoj šali....

ples..

..volim ići na satove plesa
jer tamo se oslobađam stresa,
ekipa mi je dobro znana
zabava zagarantirana,
al baš nekak ovih dana
tičerica nas dobro muštra
dal to iz svog gušta
il smo mi malo prolupale
pa svoje kreacije pokazale,
no ne može to bit baš tako
jer u konačnici to je naopako,
zna se tko je šef parade
a mi one koje trebaju poslušno da rade,
ah, tako ona s nama muku muči
dok sa CDa muzika JL glasno zvuči....

dan žena..

 

dok..

..dok jutrom se budim
  dok ranim vijestima sudim,
  dok na poslu pišem nešto
  dok poglede izbjegavam često,
  dok koračam uz ritam kiše
  dok na plesu bokovima njišem,
  dok ispijam popodnevnu kavu
  dok kupujem maramu plavu,
  dok slušam kako sat otkucava
  dok cijeli grad spava,
    mislim na tebe
    koji si za me negdje....

on..

..ne poznate tog fakina
dečka staložena i fina
pedantnost glavna vrlina
ljubitelja čašice dobra vina,
osmijeha zarazna
torba ideja nikad prazna
garderoba bome važna
samokontrola jako snažna,
mirisne svijećice dio su kulture
ponekad inicijator kokica torture,
a tek nokti
nokti uvijek kao s manikure,
simpatizer je i čaja,
nikad pokazatelj duše do kraja,
izvora mog poleta,
čuvara margina dobrog raspoloženja,
kalibar je velikog formata
bez utjecaja tate il brata,
sam zaslužan za super sliku
ma takvog nema na vidiku,
ne, nisam pretjerala ni malo
jest da mi je do njega stalo,
to je samo istina prava
a i da objektivnost mi iza paravana,
uh, pravi je
da ti se zavrti glava....

moja nona..

..moja nona
zvala se Zora, Zorhen od milja
bolje pasalo, zbilja,
ne znam čija je to bila ideja
baš mi se svidjela,
već kao dijete sam je voljela
radi njena nasmijana lica
kasnije radi karaktera
jer nikad nije manjkalo
za borbu aktera,
bila je zabavna,
znala pričat satima
nikad dosadna
baš lavica posebna,
kakav vrtić, kakva mala škola
kad je tu bila takva nona,
fino je kuhala
puno se zafrkavala
karte rado igrala
pobjeda bila najslađa,
kad je nije išlo recept je znala
samo je uz povik auf zapjevala,
otišla je iznenada, bez pozdrava
u osvit zore, u centru grada....

29.02.
 

..danas je taj dan,

poseban, četiri godine čekan

da bi onda opet nestao

i za četiri godine se pojavio,

naglašava se datum ovog dana

sa svih strana

jer svi njegovu specifičnost znaju

neki se i posebno

uz taj datum vezuju,

a zapravo, susreta bit će malo

ako je 20tak bit će veselo,

samo nek je ta brojka čim veća

veća će bit i naša sreća....

život..