komedija..

..ova komedija za dva lica
puna je doskočica,
tko sa strane gleda
odmah sjeda
a tko sredinu hvata
brzo traži vrata,
on ispred telke sjeda
na pola drijema
svako toliko zijeva,
ona energije puna
pomaknut ga želi
u svijet svemira i čula,
a tada zrcalna slika nastupa
sve isto, bez greške i rupa
a ulaznica tako skupa,
ko da konop vuku
dva igrača vješta
preteže jedna pa druga strana
naslućuje se koja je češća,
komedija za dva lica
bez pobjede i pobjednika
al to nije ni bitno
jer sigurno još tu ima
nespomenutih,
neriješenih bitaka....

malo sim, malo tam..

..baš je fino kada iznenada
možeš van iz grada,
uletjet u neku priču
koja nije bila na vidiku,
pa prošetat negdje drugdje
tak i tak nitko nije bio svugdje,
a ako se i ponavlja
nije sve da se ne zaboravlja,
zdušno osvježit stara mjesta
kojim posjeta nije česta
a onda i otkrit nešto novo
zapisat aparatom
da ne bude samo mrtvo slovo,
tako se pune i baterije,
oko srca je toplije i veselije,
možda obavi kupnja koja,
počasti nepce, kako i ne bi,
kad su svuda kojekakvi mirisi,
hrana dekorirana, raznih boja,
ma treba otići svako toliko
na neka druga, nesvakidašnja, mjesta,
ima toliko primamljivih raznolikosti
a i svuda dobrih cesta....

provokacija..

..nije mi zanimacija
ni svakodnevna preokupacija,
osobna karakterizacija,
nije ni zafrkancija
uljudna komunikacija,
samo pak situacija oslikavanja
pojedinog dodavanja
pa i mijenjanja
slike o nekom stjecanja,
priznajem
pri tome ima bockanja,
blagog gurkanja
obaveznog smijanja,
nije to namjera lošeg izbijanja
tajni otkrivanja
priznanja potpisivanja,
već otvaranja,
tebe shvaćanja,
prihvaćanja kao i buđenja,
micanja ćuđenja
sve u cilju
posebno dobrog druženja,
sreće pružanja....

što će ti..

..što će ti pjesme ljubavne
one su samo za zaljubljene,
pune ti bez veze ladice
jer duši nisu dobrodošle,
slijedi samo čišćenje,
ma što će ti pjesme ljubavne
kad ruke su prazne, 
od lutanja izmorene,
bez volje da išta promijene
maknu ogorčenja prepreke,
ne, za tebe nisu pjesme ljubavne
kraj nježnosti zatomljene,
otvorenosti otrovane,
sebičnosti prigrljene,
sve dok od straha za lomove
želje u tami su zaključane....

uhvaćena..

..osjećam se jadno
bezvoljno i gadno,
viroza na moj put zagazila
nisam ni opazila,
lasom me vezala za sebe
i sad sve gore i gore je,
temperatura skače
grlim jastuk sve jače,
čaj mi je jedina želja
a inače
totalno sam bez veselja,
brojim minute, sate
kad će taj vrag
maknut prste sa me
otići na neki drugi put
put bez lovine, za nikud,
grozno je bolestan biti
ispod plahti
zbog tog se kriti,
ostali svijet prisilno zaboraviti
i u koštac
s neželjenim gostom staviti....

tema je dilema..

..nepoznanica o tome
što nam se sprema
pri odabiru samom
kad ništa ne znamo,
            što nas to čeka
            iza puta neka,
ali i onda
kad nam se poznati cilj smiješi
a mi u frci da se put ne pogriješi,
            volja se nije još razvila sama
            pa se čeka možda i danima
            da bi se iskristalizirala,
a  tko je nema
taj onda stvarno treba
da neku uhvati
pa da shvati
da to nije niti gadno,
jer ti i pokaže
što je važno,
           nije negativan pojam,
              izbor je,
           tako si složi dojam....

nisam..

..nisam mislila da treba,
da treba sakrit
svoj komadić neba,
upakirat u šareni papir suze
da ne vidi koliko iskrenosti
nonšalantnost uze,
nisam znala da treba,
da treba lagat
dok u mene gleda,
zaključanu tugu
stavit u najdublji dio ormara
i da osmijeh uspješno zavara,
nisam htjela da treba
da treba htjeti
samo servirano prihvatiti,
ništa poželjeti,
ponuđenim se zadovoljiti,
nikako svoje želje ispoljiti,
nisam, ne nisam imala pojma
da velika količina dojma
kroz filter samokontrole prolazi
i tu zadržano nesmiljeno gazi....

put..

..karta svijeta
pregled cijelog planeta
puno raznih boja,
krojači bi rekli
ludnica,
iscjepkano,
bez ikakvog kroja,
koja da sad bude
željena destinacija moja,
što da definira put u nepoznato,
nikad viđeno,
jel novac, inspiracija
imaginarna nečija prezentacija,
možda san djetinjstva
il želja pratitelja,
nije nikad baš potreba neka,
prije promjena, hirovitost,
znatiželja djeteta,
ma nebitno,
nije sad ni važno,
želim na put,
napravit ću neki nevelik krug....

u sobi crvenih zidova..

..u sobi crvenih zidova
moja duša se opustila
sputanosti pobjegla
slobodu osjetila
opijena postala,
u sobi crvenih zidova
tajna se sakrila
u mirisu parfema
okvirima starih plakata
i otkucaja zidnog sata....

filteri..

..od rođenja pa do groba
filteri su ona roba
koja je pratitelj tihi,
koji put mikronski mali
ali uglavnom ne da se skriti,
okružuju nas lijevo i desno
čuvaju uvijek a ne samo često,
no nije to ono što mene dira
to mi je uobičajeno 
ko list novinskog papira,
nešto drugo mene zabrinjava
da me on ne zafrkava
a filteri moji možda su već i stari
i zamjenu bi trebali....

ko vlak..

..ko vlak dojuri
svako toliko
srce mi zdrma
kao nitko,
a ja ga čekam
ko kakva bena
nastojim bit budna
a ne snena,
blijedo ga gledam
skoro bez daha,
ne želim da zna
koliko je uzelo maha,
veselim se toj sreći
kada ima malo riječi,
no u san ostatka noći
za čas će to prijeći....

Bakar..

..kad spuste se magle
kad snijeg se prima
sjetim se češće tad..
da ima jedan ponosni grad
Bakar mu je ime,
da baš svi za njega znate
začudilo bi me,
u mom srcu ima posebno mjesto
iako više ne svraćam često,
sudba je htjela
da sam se tamo rodila,
u kamenoj kući na samoj obali
gdje se još uvijek skupljaju galebovi,
i danas kad dođem, prolazim skalama dragim
do gornje zagrade gdje se i zaustavim,
do samih vratih me tjera znatiželja
što se promijenilo od kad nisam bila,
na kraju svakog boravka
ne odlazim tek tako
vrećicu punu baškota
nosit mi je lako....

 

možda jednom..

..sinoć je malo pila
tek pola čaše,
malo je i zamišljena bila
al dobro je to krila,
zvonila se pjesma, smijeh,
po njoj nije bio grijeh
što misli su njene skrenule često
tamo na ono mjesto
gdje dušu svoju otkriva
a brige pokriva....
zapravo
o njoj znaš tako malo,
bojiš li se da bi nadrljao?
stope joj poznaš, znaš kud se kreće
al nekako ti se neće
bar zavirit u bunar nepoznata mraka
prikrivenu svijetlost
koja bi te do kraja ostavila bez daha,
možda jednom....

sretan rođendan dragi škorpioni..

..kad bi u životu škorpiona srela
ja se ne bi prestrašila,
oduvijek su mi dragi bili
a oni kao da su to i osjetili,
tko zna da li će i dalje tako biti
ali ja se neću sakrivati,
i tek da se zna,
nihova otrova ne bojim se ja,
tokom prošlih ljeta i njih sam osjetila,
količine male pila
često se i opila,
pazit se odmah nisam znala
pa sam ponekad i nastradala,
život nije lak, rekla mi mama
al uz osmijeh i plavu kosu
oduvijek sam se znala snaći sama
bez trauma i drama,
sve u svemu istinu neću kriti
ja ne mogu sretna biti
ako u mom svijetu uvijek nije
škorpionova duhovitost da me nasmije,
topli zagrljaj da me ugrije....

snivam..

..snivam svoj san na jastucima mekim,
u hodu cestama dalekim,
u zrakama sunca i krošnji breze
koji put ozbljno a koji put bez veze,
snivam u zagrljaju mora i na žalu kamenom,
dok gledam kako malen list plovi rijekom,
u zlatnožutim poljima žita
kad samo šutim i ne želim da me itko išta pita,
i kad mirišem ružu i kad me nešto peće
u ranu zoru i uveče,
mala sanjalica ja sam
i nemojte me budit i nemojte mi sudit
i pustite me da snivam sve do onog trena
kad ću osjetit smirena
da vrijeme je došlo
da otvorim oči
jer baš on uletio je u moje noći....

šah..

..tko ne zna za igru šah,
to nije igra na mah,
mislit treba jako
i nije tu doma baš svatko,
u toj igri svega ima
i ne šima ako oprezan nisi,
u toj igri treba biti smion
biti bilo što samo ne pijun,
svakom igraču je stalo
da protivnika stjera u red
u njegov osobni nered,
a kako je u životu
imamo ili ne fiksni moto,
jel smo micani često
znamo li gdje nam je mjesto,
jesmo li snage puni,
guramo li druge manje il više
pa da im se piše
onako kako se nama diše....

kaput..

..zakopčala sam danas
kaput do brade,
hodam tako okolo
uzdignute glave,
vidi li baš svatko
što sam naumila
zatvorit vrata do svojih osjećaja,
ah, ta to je samo kaput
nije oklop dobar
a i prošao je oktobar....

ti i ja..

..volim kad me daviš
u svoj fokus staviš
okecama gledaš
mira mi ne daš,
svašta mi pričaš
hoćeš da me zezaš
slatku igru igraš
u nadmetanju uživaš,
znam da to trebaš
možda se i pripremaš
ali pri tom dobro znaš
da i meni paše baš,
nakon što se razmašeš
verbalnu snagu pokažeš
volim da list okreneš
pa me zločesto zavedeš....

muškarci..

..muškarci su ko knjige,

deblje, tanje

veće, manje,

na početku nepoznanica

a kad dođe zadnja stranica

priča podeblja se otvara,

nema utvara, pitanja

labirintom lutanja

skitanja,

ostaje intuicija,

draž čitanja

uvijek je prisutan

ali sjaj draži

ponekad se i povećalom traži,

no zna biti i otkriće pravo

zasluži pridjev

divan, poseban, zapravo....