..snivam svoj san na jastucima mekim,
u hodu cestama dalekim,
u zrakama sunca i krošnji breze
koji put ozbljno a koji put bez veze,
snivam u zagrljaju mora i na žalu kamenom,
dok gledam kako malen list plovi rijekom,
u zlatnožutim poljima žita
kad samo šutim i ne želim da me itko išta pita,
i kad mirišem ružu i kad me nešto peće
u ranu zoru i uveče,
mala sanjalica ja sam
i nemojte me budit i nemojte mi sudit
i pustite me da snivam sve do onog trena
kad ću osjetit smirena
da vrijeme je došlo
da otvorim oči
jer baš on uletio je u moje noći....
Nema komentara:
Objavi komentar