u sobi crvenih zidova..
..u sobi crvenih zidova
moja duša se opustila
sputanosti pobjegla
slobodu osjetila
opijena postala,
u sobi crvenih zidova
tajna se sakrila
u mirisu parfema
okvirima starih plakata
i otkucaja zidnog sata....
..ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry
Nema komentara:
Objavi komentar