ugođaj koji fali..pregršt pahulja malih....

SRETAN BOŽIĆ I GODINA NOVA..

još te mogu pjesmom kupiti..

..još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav..
pjevali smo Gibo i ja uz jutarnju kavu,
osjećala sam se dobro
jer sam snove obojila modro,
malo sam i mozgala u vezi te pjesme,
pitala se tako jesam
jel sam i ja jedna od onih
koja bi se dala pjesmom slomit,
zar bi mogla biti takva tuka
da me bez puno muka
upeca red riječi il rima neka
da mi srce zašteka,
ma nemam pojma, što je meni?
ta okusila nikad nisam
taj osjećaj stiska mreže
kad se srce tako veže,
i kako bi sad mogla znati
jel bi za me to bilo dobro ili kobno,
tad sam stala, odustala,
Gibonniju se dalje pridružila
..kao pčela u žlici čaja dok drži dah
ja nemam razloga za strah....

moja banka..

..ja i moja banka
to nije ljubav površna, tanka,
veza je to čvrsta
ups, koliko to
već godina opsta,
jako me voli
vodi računa o meni
a godi to godi
jer nije prikriveno, u sjeni,
njena brižnost stalna
od sivila odudara
zaista ima za klijente dara,
moju ovisnost stvorila,
sad nema straha
dal ostat ću njoj vjerna
do posljednjeg daha,
ja i moja banka
nerazdvojne ćemo biti
uzajamno se zvati, družiti,
iako smo si puno dale
raskinut nismo
ni željele, ni znale....

banka..

..ponekad uđem u banku

da obavim transakciju neku

pa gledam ljude oko sebe

pitam se, kamo im misli lebde,

jel tada isto što i ja sjete se koještarija,

recimo, što je danas banka

kad su primanja većini tanka

i što će sada ta vragolanka

kad prostora za aktivnosti ima

tek koja trunka,

vrti se ista priča, ima očajnika,

raskoši već dugo nema mjesta,

već dugo jede se sve više tijesta

sve manje prisutna je šunka

dosta je nečim namazati kruha,

no nema straha,

može se još više zgutat graha,

nastala je tek malo poduža stanka,

samo da draga naša i ova i ona banka

razumiju više

pa da se visoka tarifa i kamata

malo pobriše....

srijeda..

..kako me satić samo gleda

ustani viče

a meni se ne da,

ludilo u koloru danas se sprema

sama sam kriva

čemu krcanje rasporeda,

apetit mi velik kad je ideja,

uh tek je srijeda

i znam da ne bi toliko smjela,

ma sam da stignem

skakutat ću dok ide

a onda navečer se strovalit

i otplovit u nigdje,

pa nema frke, ne već u ranu zoru

nisam se ni digla

a hvatam noću moru,

diž se odmah, kreni uz kavu

samo se zrihtaj

i pusti sve te misli zaboravu....

u fokusu..

..što je danas
u fokusu pažnje,
dan beskućnika
il prosvjed penzića,
posjet prijatelja,
dobra večera,
ispit na fakultetu,
bolesno dijete u krevetu,
dan kao i mnogi drugi
netko dobiva, netko gubi,
više il manje veselja
lisnica tanja il deblja,
red prioriteta se mijenja
nije to privilegija genija,
izbor postoji,
kad se sve odigra
shvatimo
dal mogao je biti
i bolji....

rakija..

..popila sam rakiju,

za dezinfekciju,

valjda oni na radiju

ne varaju

kad gripu već najavljuju,

uh, nije mi dobro sjela

kad pametna

nisam ništa prije toga jela,

da sam popila dvije

možda bi mi bilo

bar toplije

a za zdravlje sigurnije,

malo se zezam,

za riječima moje bake posezam

uzmi što priroda daje

pa će zdravlje da ti potraje,

trebala sam i češnjaka

kao što je uvijek moja baka

no ovaj put nisam htjela

jer njegove poljupce sam čekala....

rekao je ne..

..rekao je ne i otišao dalje,

ostale su samo sanje,

bocu straha držao je u ruci,

mislio je da će pasti

na poledici,

da je bilo ljeto

možda naopak

ne bi krenulo sve to,

ali bila je zima,

bojao se

sve će početi da se klima,

možda je imao i pravo,

to nećemo nikad znati,

prošlo je već dosta od toga

sad više nitko i ne pati....

Sveti Nikola..

..Sveti Nikola uljepšao dan

popunio čizmicu

učinio da bude nasmijan,

prvo se duša napunila

pažnji obradovala,

oči radosno se zacaklile

gledajući sve te divote,

nepce će da se sladi

onim što nije

baš svaki dan u ponudi,

doživljaj to je potpun

živjet će dugo u nama,

nedajmo da nam brzo nestane

čuvajmo dobar osjećaj i drugima....

do kada..

..osvojio njeno srce,

nije ni znala,

no sigurno je to htio,

u zamku

dobro smišljenu je pala,

a postavit takvo što

nije smio,

jer iza diplomacije

uvijek vješto skrivan je bio,

sada je svjestan

da zamka mu puna,

fin je i dalje

al nemirna mu čula,

u sigurnosti pliva

radi i sitne greške,

ulov se trza

popustit će uskoro te prečke....

glumica..

..u drugom licu igra glumicu,
nezainteresiranu, opuštenu,
i tako ozbiljna, vješto našminkana lica
sad je glumica,
a nespremno tijelo pokretom govori
ono što neće ona da izgovori,
nježnost guši
pjesme zključava u duši,
pušta riječi odmjereno
oči djeljuju sneno,
bačena je udica,
hoće li moći kvazi glumica
izbjeći šablonu sapunica
jeftinih igrica, mokrih maramica,
iako zna biti kulerica
moć je računalica, nikad sanjalica,
bez ovacija, bravo usklika
pitanje si postavlja
jel je uspjela....

nedjelja..

..mmmm
svjesna postojanja
bez zvuka budilice buđenja
pomislih
kako udobna postelja
priuštit ću si još malo
luksuz u odgodi ustajanja,
tišinom okružena
slabo hvatam
cvrkutanje vrapčića
na momente
zvukove automobila,
slobodna
od tjednih jutarnjih tortura
protežem se
još uvijek sanjiva,
mmmm
kakva je to bila subota,
prizivam iz sjećanja
slike već spremljene
pod šifrom
isključena akcija bacanja,
mmm
što je dobar taj dan,
nedjelja....

komedija..

..ova komedija za dva lica
puna je doskočica,
tko sa strane gleda
odmah sjeda
a tko sredinu hvata
brzo traži vrata,
on ispred telke sjeda
na pola drijema
svako toliko zijeva,
ona energije puna
pomaknut ga želi
u svijet svemira i čula,
a tada zrcalna slika nastupa
sve isto, bez greške i rupa
a ulaznica tako skupa,
ko da konop vuku
dva igrača vješta
preteže jedna pa druga strana
naslućuje se koja je češća,
komedija za dva lica
bez pobjede i pobjednika
al to nije ni bitno
jer sigurno još tu ima
nespomenutih,
neriješenih bitaka....

malo sim, malo tam..

..baš je fino kada iznenada
možeš van iz grada,
uletjet u neku priču
koja nije bila na vidiku,
pa prošetat negdje drugdje
tak i tak nitko nije bio svugdje,
a ako se i ponavlja
nije sve da se ne zaboravlja,
zdušno osvježit stara mjesta
kojim posjeta nije česta
a onda i otkrit nešto novo
zapisat aparatom
da ne bude samo mrtvo slovo,
tako se pune i baterije,
oko srca je toplije i veselije,
možda obavi kupnja koja,
počasti nepce, kako i ne bi,
kad su svuda kojekakvi mirisi,
hrana dekorirana, raznih boja,
ma treba otići svako toliko
na neka druga, nesvakidašnja, mjesta,
ima toliko primamljivih raznolikosti
a i svuda dobrih cesta....

provokacija..

..nije mi zanimacija
ni svakodnevna preokupacija,
osobna karakterizacija,
nije ni zafrkancija
uljudna komunikacija,
samo pak situacija oslikavanja
pojedinog dodavanja
pa i mijenjanja
slike o nekom stjecanja,
priznajem
pri tome ima bockanja,
blagog gurkanja
obaveznog smijanja,
nije to namjera lošeg izbijanja
tajni otkrivanja
priznanja potpisivanja,
već otvaranja,
tebe shvaćanja,
prihvaćanja kao i buđenja,
micanja ćuđenja
sve u cilju
posebno dobrog druženja,
sreće pružanja....

što će ti..

..što će ti pjesme ljubavne
one su samo za zaljubljene,
pune ti bez veze ladice
jer duši nisu dobrodošle,
slijedi samo čišćenje,
ma što će ti pjesme ljubavne
kad ruke su prazne, 
od lutanja izmorene,
bez volje da išta promijene
maknu ogorčenja prepreke,
ne, za tebe nisu pjesme ljubavne
kraj nježnosti zatomljene,
otvorenosti otrovane,
sebičnosti prigrljene,
sve dok od straha za lomove
želje u tami su zaključane....

uhvaćena..

..osjećam se jadno
bezvoljno i gadno,
viroza na moj put zagazila
nisam ni opazila,
lasom me vezala za sebe
i sad sve gore i gore je,
temperatura skače
grlim jastuk sve jače,
čaj mi je jedina želja
a inače
totalno sam bez veselja,
brojim minute, sate
kad će taj vrag
maknut prste sa me
otići na neki drugi put
put bez lovine, za nikud,
grozno je bolestan biti
ispod plahti
zbog tog se kriti,
ostali svijet prisilno zaboraviti
i u koštac
s neželjenim gostom staviti....

tema je dilema..

..nepoznanica o tome
što nam se sprema
pri odabiru samom
kad ništa ne znamo,
            što nas to čeka
            iza puta neka,
ali i onda
kad nam se poznati cilj smiješi
a mi u frci da se put ne pogriješi,
            volja se nije još razvila sama
            pa se čeka možda i danima
            da bi se iskristalizirala,
a  tko je nema
taj onda stvarno treba
da neku uhvati
pa da shvati
da to nije niti gadno,
jer ti i pokaže
što je važno,
           nije negativan pojam,
              izbor je,
           tako si složi dojam....

nisam..

..nisam mislila da treba,
da treba sakrit
svoj komadić neba,
upakirat u šareni papir suze
da ne vidi koliko iskrenosti
nonšalantnost uze,
nisam znala da treba,
da treba lagat
dok u mene gleda,
zaključanu tugu
stavit u najdublji dio ormara
i da osmijeh uspješno zavara,
nisam htjela da treba
da treba htjeti
samo servirano prihvatiti,
ništa poželjeti,
ponuđenim se zadovoljiti,
nikako svoje želje ispoljiti,
nisam, ne nisam imala pojma
da velika količina dojma
kroz filter samokontrole prolazi
i tu zadržano nesmiljeno gazi....

put..

..karta svijeta
pregled cijelog planeta
puno raznih boja,
krojači bi rekli
ludnica,
iscjepkano,
bez ikakvog kroja,
koja da sad bude
željena destinacija moja,
što da definira put u nepoznato,
nikad viđeno,
jel novac, inspiracija
imaginarna nečija prezentacija,
možda san djetinjstva
il želja pratitelja,
nije nikad baš potreba neka,
prije promjena, hirovitost,
znatiželja djeteta,
ma nebitno,
nije sad ni važno,
želim na put,
napravit ću neki nevelik krug....

u sobi crvenih zidova..

..u sobi crvenih zidova
moja duša se opustila
sputanosti pobjegla
slobodu osjetila
opijena postala,
u sobi crvenih zidova
tajna se sakrila
u mirisu parfema
okvirima starih plakata
i otkucaja zidnog sata....

filteri..

..od rođenja pa do groba
filteri su ona roba
koja je pratitelj tihi,
koji put mikronski mali
ali uglavnom ne da se skriti,
okružuju nas lijevo i desno
čuvaju uvijek a ne samo često,
no nije to ono što mene dira
to mi je uobičajeno 
ko list novinskog papira,
nešto drugo mene zabrinjava
da me on ne zafrkava
a filteri moji možda su već i stari
i zamjenu bi trebali....

ko vlak..

..ko vlak dojuri
svako toliko
srce mi zdrma
kao nitko,
a ja ga čekam
ko kakva bena
nastojim bit budna
a ne snena,
blijedo ga gledam
skoro bez daha,
ne želim da zna
koliko je uzelo maha,
veselim se toj sreći
kada ima malo riječi,
no u san ostatka noći
za čas će to prijeći....

Bakar..

..kad spuste se magle
kad snijeg se prima
sjetim se češće tad..
da ima jedan ponosni grad
Bakar mu je ime,
da baš svi za njega znate
začudilo bi me,
u mom srcu ima posebno mjesto
iako više ne svraćam često,
sudba je htjela
da sam se tamo rodila,
u kamenoj kući na samoj obali
gdje se još uvijek skupljaju galebovi,
i danas kad dođem, prolazim skalama dragim
do gornje zagrade gdje se i zaustavim,
do samih vratih me tjera znatiželja
što se promijenilo od kad nisam bila,
na kraju svakog boravka
ne odlazim tek tako
vrećicu punu baškota
nosit mi je lako....

 

možda jednom..

..sinoć je malo pila
tek pola čaše,
malo je i zamišljena bila
al dobro je to krila,
zvonila se pjesma, smijeh,
po njoj nije bio grijeh
što misli su njene skrenule često
tamo na ono mjesto
gdje dušu svoju otkriva
a brige pokriva....
zapravo
o njoj znaš tako malo,
bojiš li se da bi nadrljao?
stope joj poznaš, znaš kud se kreće
al nekako ti se neće
bar zavirit u bunar nepoznata mraka
prikrivenu svijetlost
koja bi te do kraja ostavila bez daha,
možda jednom....

sretan rođendan dragi škorpioni..

..kad bi u životu škorpiona srela
ja se ne bi prestrašila,
oduvijek su mi dragi bili
a oni kao da su to i osjetili,
tko zna da li će i dalje tako biti
ali ja se neću sakrivati,
i tek da se zna,
nihova otrova ne bojim se ja,
tokom prošlih ljeta i njih sam osjetila,
količine male pila
često se i opila,
pazit se odmah nisam znala
pa sam ponekad i nastradala,
život nije lak, rekla mi mama
al uz osmijeh i plavu kosu
oduvijek sam se znala snaći sama
bez trauma i drama,
sve u svemu istinu neću kriti
ja ne mogu sretna biti
ako u mom svijetu uvijek nije
škorpionova duhovitost da me nasmije,
topli zagrljaj da me ugrije....

snivam..

..snivam svoj san na jastucima mekim,
u hodu cestama dalekim,
u zrakama sunca i krošnji breze
koji put ozbljno a koji put bez veze,
snivam u zagrljaju mora i na žalu kamenom,
dok gledam kako malen list plovi rijekom,
u zlatnožutim poljima žita
kad samo šutim i ne želim da me itko išta pita,
i kad mirišem ružu i kad me nešto peće
u ranu zoru i uveče,
mala sanjalica ja sam
i nemojte me budit i nemojte mi sudit
i pustite me da snivam sve do onog trena
kad ću osjetit smirena
da vrijeme je došlo
da otvorim oči
jer baš on uletio je u moje noći....

šah..

..tko ne zna za igru šah,
to nije igra na mah,
mislit treba jako
i nije tu doma baš svatko,
u toj igri svega ima
i ne šima ako oprezan nisi,
u toj igri treba biti smion
biti bilo što samo ne pijun,
svakom igraču je stalo
da protivnika stjera u red
u njegov osobni nered,
a kako je u životu
imamo ili ne fiksni moto,
jel smo micani često
znamo li gdje nam je mjesto,
jesmo li snage puni,
guramo li druge manje il više
pa da im se piše
onako kako se nama diše....

kaput..

..zakopčala sam danas
kaput do brade,
hodam tako okolo
uzdignute glave,
vidi li baš svatko
što sam naumila
zatvorit vrata do svojih osjećaja,
ah, ta to je samo kaput
nije oklop dobar
a i prošao je oktobar....

ti i ja..

..volim kad me daviš
u svoj fokus staviš
okecama gledaš
mira mi ne daš,
svašta mi pričaš
hoćeš da me zezaš
slatku igru igraš
u nadmetanju uživaš,
znam da to trebaš
možda se i pripremaš
ali pri tom dobro znaš
da i meni paše baš,
nakon što se razmašeš
verbalnu snagu pokažeš
volim da list okreneš
pa me zločesto zavedeš....

muškarci..

..muškarci su ko knjige,

deblje, tanje

veće, manje,

na početku nepoznanica

a kad dođe zadnja stranica

priča podeblja se otvara,

nema utvara, pitanja

labirintom lutanja

skitanja,

ostaje intuicija,

draž čitanja

uvijek je prisutan

ali sjaj draži

ponekad se i povećalom traži,

no zna biti i otkriće pravo

zasluži pridjev

divan, poseban, zapravo....

gluhoća..

..gluhoća je i ono stanje svijesti
kad usprkos piti i jesti
kad pored zdravog organa za sluh
jednostavno si gluh,
imaš riječi, imaš slike
imaš čak i vidike
ali do mozga tvog
ne dopire vapaja zov,
gluhoća uzima maha
iako se u nesvjesnom otporu
ostat može i bez daha,
caruje u tišini,
nedodirljiva duboko u svojoj tmini....

ključ..

..imat ključ od svakih vrata

misija je teška i nedohvatna,

vrata zatvorena na svakom koraku,

vratara nema,

vlasnik nije u vidokrugu,

pritvorenih ima u manjoj mjeri

al time nismo slijepo zavedeni

jer ni tada ne može se unutra,

lanac na vratima,

ne upadaj ni danas, ni sutra,

na otvorena vrata rijetko se nabasa,

ne, nisu u labirintu

i nisu samo na putu spasa,

a baš tamo

najveće bogatstvo se krije,

nesebično daje

i pri tome smije....

ma samo riječ..

..misli su mi prazne, tupe
zbog te riječi glupe,
riječ je kratka
al, priznajem, izvedba slatka
uvukla se iznenada
nisam je očekivala tada,
sad mi po mislima šeta
i baš me smeta,
još sekundu ću joj dati
a onda iz glave
na silu izbaciti....

da, tebi....

..sunce miluje mi lice
kao što ja milujem lice tvoje,
u zraku lete ptice
kao što tebi lete misli moje,
pjesma se čuje od nekud
to radio glasno svira
kao što pjevalo bi srce moje
da tvoja ruka moju ruku dira,
želja u meni buja
kao plima se širi
želi do tebe doći
pa da se duša smiri....

oprosti..

..tek jedna riječ to je
a ja želim
da sve mušice moje
u jedan koš se zbroje
i novi odnos
preko oprosti iskroje,
iako žena
ponašam se ponekad
ko djevojčica
i to snena,
dal ću ikad drugačija biti
ne mogu ti obećati....

jeka..

..na rubu imaginacije

ne kao prikaz halucinacije

ona me čeka,

toliko voljena jeka,

nikad neće znati

koliko duboko

u dušu mi se uvlači,

dobro donosi

i kad je mir i kad

hladnoća zebe do kosti,

ponkekad slutnja nju pronađe

nije lako kad uzalud

je traže sve moje lađe,

a onda opet zna da iznenadi

svu toplinu i radost

uspije tad da iz mene izvadi,

toliko je mila i draga

bojim se

jednom će nestat bez traga,

neće čuti moj glas

odlutat će negdje

dajući drugom svoj spas....

bajka..

..smislit ću način

kako da ti odolim

jer te ne privlačim,

čemu da dušu svlačim

i koješta oblačim

kad si sam sebi dosta

a ja ti, izgleda,

nedovoljno privlačna

možda i prosta,

ma smislit ću način

kako da čežnju ne navlačim,

riječi neke izostavim

pa na tebe,

ne baš do kraja,

al na pola zaboravim,

tad moći ću da se otkvačim

sebe lažnim iluzijama

prestati da zavlačim,

zezat se spontano

sve bez straha

hoće li se nasmijat

il pobjeć put oblaka....

gorčina..

..sve nešto mislim

dan je težak

a istina je da dozvolim

crpsti iz sebe energiju,

teško mi bježat,

dajem vrijeme i osmijeh i dušu

al ne, nije dosta

nek još i "vjetrovi" po meni pušu,

imaju razna imena i snagu

ma nije ni važno

samo nek se povinem

pa mogu otići k vragu,

gdje je mjera, moral, vrlina,

osnova odgoja, dobrote plima,

nestalo, nema više,

neke druge vrijednosti sebičnost piše,

dan je težak,

gorčina u zraku

zbog svih pameti koje su u mraku....

ograde..

..na sve strane,
razne,
kao da su zarazne,
potrebne jako
da ne bude kojekako
nek se jasno zna
gdje je granica,
ali onda to nije dosta
pa nova ograda posta
u jednoj drugoj sferi
da se ne kupa u nevjeri,
sumnji il zlovolji,
dižu se nevezano
nikad polagano
čvrste trebaju biti
mada je važnije
da se iza njih
može dobro skriti,
teško se ruše
jer strahovi duše
trepere stalno
i teško se riješe trajno....

mala..

..mala sam
kad u zagrljaj
ti se uvučem,
sve slojeve
tijela i duše
tad svučem,
pritajenu divljinu izvučem
u želji
da i tvoju povučem,
mala sam
kad ti osjetim toplinu
tvojih usana blizinu
čežnju neizgovorenu
u drhtaju ruku prisutnu,
toliko čekanu,
snivanu....

spavao ti si..

..nisi me zagrlio noćas
osmijeh podario nisi
spavao ti si,
ne, nisam htjela da te budim
niti usnulog da ljubim
pustila sam samo tako
da u zagrljaju snova budeš
i dišeš polako,
ritam sam tvoj uhvatila
zajedno s tobom disala,
miris sandalovine udisala
i smiješila..
bio mi na pameti
naš zadnji ruke stisak
zagrljaj ovlaš dani
i srca sretni vrisak....

vjeruj..

..život je tako kratak,
tko o tome ne razmišlja
uzalud dobronamjernih
ukazivanje zadatak,
tvrde glave, glavni im je bitak
da sve bude po njihovom,
tko šljivi života svitak,
ma briga me
ako za to nemaš sluha
nije stalno vruća juha
neće uvijek biti šansa
nitko ne čeka
prihvaćanje balansa,
zato, nakon tona truda
ne treba biti
nekom osobna luda,
gurkat, nutkat, ukazivat,
konačno,
svak je sebi isključiv krivac,
samo da bar ikad realnost se shvati
prihvati smiješak
ako ga netko želi dati,
nije uvijek sve računica
dolazi i kao želja otvorenog srca....

izgubljeno..

..u uredu za izgubljene stvari
nema ništa tvoje,
da je bilo, uzeo bi
i imao opet na broju sve svoje,
sada i ja tražim
a ne znam ni sama
na kojem dijelu puta
progutala ih tama,
popis svoj držiš
daleko od svijetla
a ja baš njega želim
da trajno ne ode
put vjetra,
slutnja me vodi,
šutnja potvrđuje,
da, tu je nekad bilo
sada izgubljeno je,
i šutke tapkam
hvatam metre,
do kad ćemo tako
odvojeno tragat
i gazit kilometre....

u kavezu riječi..

..treba li sjediti na obali rijeke
pa tek tada krenuti
u monologe neke,
možda na nekom oblaku biti
pa tek tada osjećaje otkriti,
il glavu stavit na jastuk bijeli
pa onda prosipat ono
što inače ne bi htjeli,
treba li zaista biti u odsjaju svijeće
da potekne iz duše
ono što inače neće,
čemu kulisa od tisuće boja
pa da se kaže
želim biti tvoja,
pa to su tek tri riječi
uvijek ih se može izreći,
jest da dojam će biti možda jači
ako miriše omiljeno jelo
i okolina ne tlači,
no sigurno će da razveseli
i usred vreve na ulici
kupovine, sastanka..
onda, kad o toj temi
ne bismo smjeli....

čajnik..

..dosta više crnog napitka
i ograničenja ispijanja šalica užitka,
predah uzima se mali
čaj je ono što mi fali,
lako je reći stop, start
pa odmah kreni,
al nije samo tako
potpuno zaokupiranoj ženi
uvesti promjenu drastičnu
dovest se do toga
da ovisi o jednom čajniku,
a baš taj detalj sitni
odjednom postaje presudan i bitni,
pa nije srkanje vrućeg čaja
gašenje žeđi brzog kraja,
to je okus, miris,
doživljaj ugode
al i oku lijepe slike,
čajnik je sigurno centralni lik
i treba biti lijep i šik,
takvog ću sigurno naći
da se šepuri
na mojoj najljepšoj taci....

smak svijeta..

..što je to smak svijeta,

zemlja zrak raketa

crna rupa, zvijezda

moguć sudar planeta,

il njegove usne

slika bez osmijeha što šeta,

pogled u daljinu,

svaki ton u prekidu jer smeta,

nije kiša, 

ni raznolikost

problema paleta,

kao pokvarena roleta

il ne baš dobar tanjur špageta,

možda nježnost što mirno spava

na rubu kreveta,

riječi bez riječi nevidljive 

na zidu šarenih tapeta,

ma ne,

zapravo ne želim znati,

u toj dinamičnosti

kad cvijet svaki dan ne cvjeta

i neka samo

ostane i dalje bez identiteta....

slika..

..poželim da sliku naslikam
da ti je bez riječi predam,
malu sliku u dvije boje
samo tvoje i moje,
poželim da nam se pogledi sretnu
u trenutku nigdje i samo
i da tada si damo
nedosanjane snove
tvoje i moje
u samo dvije boje....